Danska, Srbija i Crna Gora, Estonija, Francuska, Portugal dva puta, Luksemburg i Litvanija. Ovo su reprezentacije s kojima je naš državni tim, od svoje prve zvanične utakmice odigrane 1. septembra 1996. godine protiv Grčke do danas, igrao utakmice za baraž ili za plasman na veliko takmičenje. Tom nizu pridružuje se i Kipar.
Igramo protiv reprezentacije koja je posljednji put plasmanu na veliko takmičenje bila najbliža u kvalifikacijama za Euro 2000. kada je igrala u grupi sa Španijom, Izraelom, Austrijom i San Marinom. Tada su zabilježili vjerovatno najveću pobjedu u historiji svog fudbala kada su Španiju kod kuće savladali sa 3:2. U posljednjem kolu igrali su protiv Austrije za plasman u baraž, ali su poraženi 3:1, pa je dalje prošao Izrael.
Nikad bliži baražu
Ipak, reprezentaciji Kipra je upravo meč protiv naše reprezentacije najveća šansa u historiji. Sada igraju kući i samo ih pobjeda vodi u baraž.
Uzmemo li u obzir učinak Kipra od kvalifikacija za Euro 2012, dakle od septembra 2010. godine do danas, oni su, uključujući i prijateljske utakmice, odigrali 39 utakmica. Zabilježili su šest pobjeda, sedam remija i 26 poraza.
Gledajući samo kvalifikacione utakmice Kipar je od septembra 2010. godine u 27 utakmica imao samo pet pobjeda. Jedna od tih pobjeda je bila protiv Islanda u kvalifikacijama za Mundijal 2014. godine. Preostale četiri su zabilježili u ovim kvalifikacijama pobjedama nad Andorrom u dva navrata, te pobjedama protiv Bosne i Hercegovine i Izraela.
Interesantno, Kipar je prije ovih kvalifikacija ukupno zabilježio samo šest gostujućih pobjeda u svim utakmicama kvalifikacija od 1960. godine. Mi smo im bili sedma “mušterija” kada su nas u 1. kolu ovih kvalifikacija sa 2:1 savladali na Bilinom Polju. Tada su bili 140. selekcija svijeta, danas su 114. Protiv Andore i Izraela upisali su osmu i devetu gostujuću pobjedu u svim njihovim kvalifikacijskim utakmicama u historiji.
Dakle, govorimo o reprezentaciji koja je sasvim sporedna u svijetu fudbala. Nama je danas veoma bitna.
Ova reprezentacija je sačinjena uglavnom od igrača iz domaćeg prvenstva,a vrijedi istaći da njihov APOEL u proteklim godinama redovno igra grupne faze evropskih takmičenja. U ovom duelu nedostajat će im njihov možda i najbolji igrač koji je u ovim kvalifikacijama postigao tri pogotka, od čega su dva ona iz Zenice, a to je za Kipar veliki hendikep.
Treći baraž?
Naša reprezentacija pobjedom može izboriti treći plasman u baraž. Do sada smo dva puta igrali u baražu, jednom za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, drugi put za Euro 2012. godine. Oba puta nas je izbacio Portugal. Nadamo se prolasku ovog puta, prvo u baraž, a onda i na Euro.
Kod nas je i pred ovaj meč najveća dilema da li će igrati Edin Džeko, a od ostalih igrača koji su bili dostupni protiv Velsa neće biti samo Edina Cocalića. Također, malo je nezgodno i to što Emiru Spahiću, Toniju Šunjiću, Anelu Hadžiću i Edinu Džeki prijeti suspenzija zbog žutih kartona, ali u ovakvom meču vrijedi se žrtvovati.
Ne očekujemo značajne promjene u sastavu u odnosu na utakmicu sa Kiprom i Baždarević će vjerovatno na teren poslati isti tim.
Iskustvo je na našoj strani
Za razliku od Kipra, naša selekcija ima iskustvo igranja ovakvih utakmica. Veliki dio naših reprezentativaca je već igrao ovakve utakmice za reprezentaciju, a mnogi Zmajevi su i u svojim klubovima također igrali puno velikih utakmica. Stoga, u utakmici poput ovih, gdje emocije i adrenalin često mogu doći u prvi plan, veoma je bitno imati fudbalere koji mogu odigrati “hladne glave” koliko god je moguće.
Pobjeda nas vodi u baraž, ali i remi ako Izrael ne pobijedi Belgiju u gostima, dok porazom Kipru čekiramo karte.
Bosna i Hercegovina deveti put u svojoj fudbalskoj historiji gleda utakmicu koja nas vodi dalje od grupne faze. Pet puta smo padali na takvom testu, dva puta smo izborili baraž i jednom smo izborili direktan plasman. Ovo je šansa za treći baraž koji bi bio naša “treća sreća”. Nadamo se da ćemo to iskoristiti. Sretno Meša, sretno Zmajevi!