Medvjedi su porodica sisavaca iz reda zvijeri. Ranije su se nazivali “velikim medvjedima” ili još i “pravim medvjedima”, da bi ih tako razlikovali od rakuna koje su nazivali “malim medvjedima”. Jedna vrsta iz te porodice, mrki medvjed, je najveća divlja životinja i grabežljivac na hrvatskom tlu.
Građom tijela, sve vrste medvjeda su međusobno vrlo slične. Tijela su im zbijena, glave okrugle a udovi relativno kratki i vrlo snažni. Oči su male, a uške okruglaste i uspravne. U izduženoj njuški imaju, ovisno o vrsti, 40 ili 42 zuba. Noge završavaju s pet prstiju s kandžama koje ne mogu uvući. Hodaju na tabanima koji su uglavnom dlakavi, osim kod vrsta koje se često penju na drveće, kao kod sunčevog medvjeda čiji su tabani goli. Rep im je samo maleni patrljak. Krzno im je dosta dugačko i jednobojno, smeđe, crno ili bijelo. Iznimka je veliki panda (čije svrstavanje u ovu porodicu još nije općeprihvaćeno, koji ima vrlo uočljive crno bijele šare. Svijetle šare na prsima ili licu se mogu pojaviti kod više vrsta.
Tjelesna težina im se kreće od 25 pa do 1200 kg, pri čemu su mužjaci uvijek osjetno teži od ženki. Dužina tijela im je između 100 i 330cm. Mogu biti visoki do čak 350 centimetara kada se usprave na stražnje noge.
Zimski san
Za mede je karakteristično da zimi spavaju zimski san. Brlog je obično u manjim pećinama, ispod kamena kopanjem prilagođen svojim potrebama ali neki znaju brložit među korjenjem velikih stabala ili ispod krošnje u gustišu crnogorice. Pripremi sebi ugodan ležaj, nabaca grančica i lišća i cijelo vrijeme zimskog sna ništa ne jede niti pije. Ali ipak neki se medvjedi probude (uznemireni i istjeran) pa ponekad takvi mogu doći u oskudicu energije pa ako na jesen nije bio dobro potkožen teško dočeka proljeće. Obično su najnespremniji mladi medvjedi koji prvi put sami spavaju zimski san. Još su neki razlozi nepravog zimskog sna sto kod nas u zimi zna zatoplit, zna nestat snjeg na velikim površinama pa ih to isto moze dezorijentisat u vremenu.
Teritorij
Opet zanimljivo, medo je samotnjak, teritorijalno vezan, čuva i brani svoj teritorij, kako mužijak tako i ženka. Mladunci kada napuste ženku moraju pronaći svoj novi teritorij kojim će gospodariti, u potrazi za hranom dnevno prođe u prosjeku oko 2 km ali može preći i 10 km, u proljeće ide u niže predjele gdje već vegetacija buja, a kasnu jesen provodi tamo gdje ima njegove omiljene hrane, plodova bukve, hrasta ili kestena.
Pa iako je pravi mesojed medo voli jesti i biljnu hranu, pa tako i do 95% njegove hrane je biljnog porijekla, a ostalo tj bjelančevine uzima od beskralježnjaka ili uginulih zivotinja.
Pa tako rado jede medvjeđi luk, kozlac, trave, djeteline, kiselice.
Kad ovo posuši ljeti u šumi može jesti anđelski korjen, praseće zelje, jagode, kasnije maline, kupinu, krakovinu,borovnicu.
Na jesen plod bukve (bukvica), divlje jabuke, div. Kruške, plodovi ljeske,jarebike,kestena,drijena, ruža, razne žireve.
Kad svega toga nije dosta završi u polju pa jede kukuruz, zob, mrkve, krumpir i ostalo povrće , a rado zalazi i u voćnjake. Normalno rado jede med, divlji ili polomi nekom nesmotrenom pčelaru košnice, voli i ličinke pčela.
Hrana životinjskog porijekla sastoji se većinom od lešina ili ličinke raznih vrsta kukaca i ako uspije dohvatit kakvo neoprezno mladunče ili nedonošče. Napada on ali ipak samo ranjenu divljač, ponekad se namerači i na domaću stoku, ovce, konje, magarce, krave, ali rijetko.