Bh. reprezentativac je u dresu Holandije osvojio Evropsko prvenstvo mladih, sada mu je cilj plasman na ‘veliki’ EURO.
Luis Van Gaal je vrhunski nogometni trener, jedan od najpoznatijih na svijetu, ali nije omiljena osoba u nogometnim krugovima. Pa, ako hoćete, ni u trenerskom esnafu. Njegove stručne osobine su, složit će se mnogi, neupitne, ali ljudske su mu često osporavane. Trener koji je “tvrd” na komplimentu, koji i za najbolje igrače koje je vodio teško pronalazi epitete, za Harisa Medunjanina (30 godina) je rekao da ga “nevjerovatno podsjeća na Ruuda Gulitta”. Otišao je korak dalje u pohvalama na račun posljednjih dana omiljenog i, uz Milana Đurića, najvažnijeg reprezentativca Bosne i Hercegovine.
“Ako Haris ovako nastavi, ako me bude slušao kao do sada, zasigurno će prevazići jednu od legendi holandskog nogometa.” Luis je bio na dobrom tragu, ali Medunjanin nije prevazišao Gulitta, nego mu se nije ni približio. Izgradio je solidnu karijeru, a zašto nije nadmašio Gulittovu, to je pitanje kojim se nećemo ovdje baviti.
U konvoju izašao iz Sarajeva
Bio je na dobrom putu da postane nova “holandska perla”. Do 2009. godine Haris je igrao za reprezentaciju Holandije. Godine 2007. postao je evropski prvak do 21 godine, na prvenstvu održanom u Holandiji. Tada su “Lale” u finalu savladale Srbiju sa 4:1. Srbi su imali dobar tim, u narednih godinama njihovi su igrači postali igračine, a Holanđani su se pogubili. Uostalom, pogledajte gdje su sada Aleksandar Kolarov, Branislav Ivanović, Zoran Tošić, Dušan Basta, Boško Janković… a gdje Ryan Babel, Royston Drenthe, pa, ako hoćete, i Haris Medunjanin.
Rođen je u Sarajevu, na Alipašinom polju, odrastao u Ulici Nerkeza Smajlagića. Porijeklom je iz Plava. Sa sedam godina, početkom maja 1992, napustio je rodni grad i u izbjegličkom konvoju stigao u holandski gradić Svift. Otac Mahmut je ostao i, kao pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, branio grad. Nije poginuo kao šehid, kao što neki pišu, ali jeste umro 1999. godine. Izdalo ga srce.
Haris je preuzeo brigu o porodici, o majci i sestri Dženani. Bio je dobar đak, ali je i on bio svjestan da mu put u svijet neće otvoriti knjiga, već lopta. Počeo je igrati u AZ Alkmaaru.
Njegova priča je identična još jednoj izbjegličkoj, onoj Zlatana Muslimovića. I on je iz rodne Banja Luke stigao u Švedsku. Kolektivni smještaj, tuga, patnja, privikavanje na potpuno novi život…
“U izbjegličkom kampu je bilo užasno teško,” priča Haris. “Iako sam bio dijete, osjetio sam šta znači biti stranac, daleko od svog doma. Jednog dana poželio sam da se igram lopte. Iza kampa je bio teren, bilo je još dječaka. Igrali smo nogomet i primijetili su me neki ljudi iz Fortune Sitard. Pozvali su me na trening, ali se nikad nisam pojavio. Onda je po mene došao daidža iz Alkmaara i tako sam stigao u sadašnji klub.”
Bio je lider u svim kategorijama, kapiten u kadetima, juniorima, omladinskom timu, a onda mu je nekadašnji trener Ajaxa Co Adrianse, koji je doveo Zlatana Ibrahimovića u slavni tim iz Amsterdama, dao šansu u prvom timu.
Od holandskog do bh. državljanstva
“Tih 15 minuta protiv Rode nikada neću zaboraviti. Bio je to moj debi u prvenstvu Holandije.”
Dolaskom Luisa Van Gaala za trenera, stabilizirao se u prvom timu. Sjeća se Van Gaala kao dobrog trenera i iskrenog čovjeka.
“Ako pogledamo njegovu karijeru, malo je igrača koji su ga voljeli kao trenera. Čudan je, strog, ali sam s njim imao izvrstan odnos. Slušao sam ga, nikad mu nisam proturječio, jer sam znao da samo tako mogu napredovati.”
Neko ko je stvorio toliko fantastičnih igrača – Edgara Davidsa, Patricka Kluiverta, Clarencea Seedorfa – teško da se može prevariti u procjeni. Medunjaninov razvoj u Alkmaaru nije išao očekivanom putanjom. Više se očekivalo od igrača kome je 2004. godine Marco Van Basten uručio priznanje kao najboljem mladom nogometašu Holandije u izboru trenera.
Negdje se pogriješilo, ali je Haris, ipak, imao sasvim pristojnu karijeru. Nakon AZ-a, igrao je u Valladolidu, Maccabiju, Gaziantepsporu, a sada je u Deportivu iz La Corune…
Kada je bilo jasno da nije kapacitet za najjaču selekciju Holandije, Medunjanin je ušao u proces promjene nogometnog državljanstva.
“Htio sam igrati i prije, ali niko me nije zvao”, prisjeća se Haris koliko je želio da obuče dres Bosne i Hercegovine te nastavlja: “Moj daidža je govorio nekim ljudima iz Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine za mene, ali nikad me niko nije pozvao ni na razgovor, ni na okupljanje. Očekivao sam da me bivši selektor U-21 Ibrahim Zukanović pozove, a kada se to nije desilo, onda sam zaigrao za Holandiju. Jedini koji se trudio oko mene, nagovarao me da igram za Bosnu i Hercegovinu, bio je Haris Jaganjac, trener i nekadašnji igrač Sarajeva.”
Miroslav – Ćiro Blažević mu je 18. novembra 2009. godine dao priliku u utakmici baraža protiv Portugala. Šest godina kasnije svojim je golovima odveo “Zmajeve” u dodatne kvalifikacije za EURO 2016. Do sada je odigrao 47 utakmica za bh. nacionalni tim, a učesnik je i prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Brazilu.
Stopama Dejana Savićevića
Haris je maštao da jednog dana zaigra u Real Madriu, kao njegov komšija sa Alipašinog polja i nekadašnji uzor Elvir Baljić. Želja mu se nije ostvarila, ali je barem igrao protiv “Kraljevskog kluba”. Nekada je maštao i o Arsenalu, a danas njegov najbolji prijatelj, golman bh. reprezentacije Asmir Begović, nosi dres ljutog rivala Chelsea.
Kroz karijeru je volio ljevake, kao što je i on. Uživao je u majstorijama Dejana Savićevića.
To što nije ni blizu startne postave Deportiva iz La Corune, trenerova je odluka, kojom se “pokrio” dobrim rezultatima. Deportivo je trenutno na šestoj poziciji, a Haris je bez nastupa ove sezone u Primeri. Ugovor mu ističe na kraju sezone, no nije isključeno da i ranije ode.
U tome će mu pomoći i ova dva gola protiv Kipra. S njima je opravdao status koji uživa kod bh. selektora Mehmeda Baždarevića. Osim igračkih kvaliteta, selektora oduševljava Harisov pozitivni karakter. I zbog toga mu je dao priliku i onda kada ne igra u klubu. Baždarević mu je vjerovao, a Haris mu je to vratio. Pred njim je treći baraž s Bosnom i Hercegovinom. I ovaj put, nada se, uspješan.
Evropsko prvenstvo mladih je osvojio, a plasman na “veliki” EURO za njega bi bio veliki izazov u najboljim nogometnim godinama.
I pokazatelj da Luis Van Gaal ipak nije puno pogriješio.