Dok neki ljudi u genetski modifikovanoj hrani vide logičan i nužan razvoj nauke i njene primjene u poljoprivredi, drugi se zalažu za organsku hranu. Gdje je istina?
Šta je zapravo genetski modifikovana hrana najbolje možemo objasniti na osnovu sljedećeg primjera:
Genetski modifikovan klip kukuruza ima u svojoj ćeliji ubrizgan DNK bakterije. Takav DNK proizvodi otrovni pesticid u samoj ćeliji biljke. Ovaj pesticid se ne može oprati i nikada i nikakvom obradom namirnice neće nestati. On završava u vašem tijelu. Sad, za sada, (ne)poznatim posljedicama po zdravlje.
GMO mitovi
1. Koristi se manje pesticida u proizvodnji.
2. U ekološkom smislu je prihvatljivo, jer manje pesticida odlazi u vazduh, vodu, zemljište i ne zagađuje se okolina.
3. Na manjem prostoru proizvodi se veća količina zasada i uspjeva veći prinos.
4. GMO je doprinos savremene nauke u smanjenju bolesti i alergija jer je GMO hrana boljeg nutritivnog sastava i bogatija vitaminima od one koja se nalazi u prirodi.
5. GMO prije svega pomaže smanjenje gladi u svijetu.
6. Ne postoji nijedno validno istraživanje koje dokazuje štetnost GMO za prirodu, ljude i životinje.
GMO činjenice
1. Biljka dobiva gen kojim sama postaje pesticid. Takvu biljku mi jedemo. Ne onu koja je prskana pesticidom od spolja, već onu koja u sebi nosi gen otrova za insekte.
2. Narušava ekosistem jer GMO biljka oštećuje druge, prirodne organizme. Npr. – gen koji ima osobinu pesticida, dokazano uništava pčele i leptire.
3. Zemljište na kojem se jednom posije GMO sjeme, narednih 10 godina je jalovo za svaku prirodnu kulturu koja je ranije bila sijana tradicionalnim načinom.
4. Nijedna laboratorijski proizvedena biljka ne može imati za čovjeka vrijedniji nutritivni sastav od one biljke koja je nastala prirodnim putem, u prirodi. Dokazano je da GMO hrana povećava alergijske reakcije i stvara nove.
5. Broj gladnih u svijetu se nije smanjio značajno u posljednjih 20 godina koliko se laboratorijski proizvodi GMO sjeme.
6. Postoje brojna istraživanja koja dokazuju štetnost GMO po prirodu, ljude i životnje, ali su brzo diskreditovana, uvijek sa stanovišta metodologije istraživanja.