Baš poput ljudi, u obavljanju svakodnevnih zadataka (poput posezanja za granama ili držanja hrane) klokani često koriste jednu ruku u puno većoj mjeri nego drugu. I kao što se ispostavilo, većina klokana su ljevaci!
Rad objavljen u časopisu Current Biology prva je znanstvena studija koja je proučavala korištenje ruku u divljih klokana i valabija. Imati takve preferencije očito nije osobina svojstvena isključivo ljudima kao što su neki istraživači ranije mislili.
Niko zapravo nije očekivao da će pronaći takvu opredijeljenost u tobolčara jer im nedostaje neuronski sklop koji premošćuje lijevu i desnu polutku mozga, a koji se može pronaći kod drugih sisavaca. Ali prijašnji rad otkrio je određene slabe znakove takvog korištenja ruku u tobolčara koji hodaju na sve četiri noge, kao što su leteće vjeverice i sivi kratkorepi oposumi.
Kako bi vidjeli je li to također slučaj i kod dvonožnih tobolčara, tim na čelu s Yegorom Malashichevim sa Sveučilišta u Sankt Petersburgu promatrao je više od 70 životinja, uključujući četiri vrste klokana i valabija u Australiji i Tasmaniji.
„Ono što smo uočili u stvarnosti nismo u početku očekivali. Ali što smo više promatrali, to je sve više postajalo očito da postoji nešto stvarno novo i zanimljivo u divljini”, rekao je Malashichev.
Uočili su da divlji klokani radije koriste svoje lijeve šape za obavljanje radnji kao što su češanje vlastitog nosa, savijanje grana stabala i branje lišća. Takva je ljevorukost posebno vidljiva kod istočnih sivih klokana (Macropus giganteus) i crvenih klokana (Macropus Rufus).
Crvenovrati valabiji (Macropus rufogriseus), s druge strane, naizmjence koriste i desnu i lijevu ruku, ovisno o zadatku koji trebaju izvršiti. Općenito, oni koriste svoje lijeve šape za zadatke koji uključuju fino rukovanje, kao što je usmjeravanje stabljike i lišća prema ustima, a desne šape za zadatke koji zahtijevaju više fizičke snage, kao što je primjerice držanje grane. Ova podjela rada ruku kod valabija mogla bi biti povezana s njihovim ekološkim i prehrambenim navikama. Dok se istočni sivi i crveni klokani hrane isključivo na travnjacima, prehrana valabija uključuje i lišće s drveća i grmlja, a to može zahtijevati specifične motoričke zahtjeve.
Tje i klokan penjaš (Dendrolagus goodfellowi) koji, kako se čini, ne pokazuje pretjeranu preferenciju korištenja određene ruke. Kao što im samo ime govori, oni većinu vremena provode na drveću, te su shodno tome razvili četveronožnu pokretljivost sličnu letećim vjevericama i oposumima koji se navode u prethodnim studijama. To podupire ideju da četveronožnost ometa izražavanje sklonosti većem korištenju određene ruke. Možda je zaista upravo dvonožnost bila katalizator za nastanak takvog preferencijalnog korištenja određene ruke kod ljudi.