Još su stari Egipćani koristili peršun kao sredstvo za liječenje bolesti bubrega i mokraćnih puteva. Također je poznato da peršun pomaže kod upale prostate, pri otežanom mokrenju, te u slučajevima oticanja nogu, reumatizma, gihta, debljine, angine pektoris …
Peršun je porijeklom iz mediteranskih zemalja, odakle se proširio u sve zemlje južne Evrope. Utvrđeno je da je pradomovina peršuna Sardinija. U mnogim zemljama juga Evrope, peršun raste kao divlja ili poludivlja biljka, za što su zaslužne ptice koje raznose njegovo sjeme.
Peršun, inače, pripada porodici štitarki. Poznato je da peršunovom sjemenu treba dugo vremena da proklija, pa su mnogi zbog toga znali govoriti ‘sedam puta odlazi vragu i natrag, prije nego što nikne, a ako se i pojavi peršunov list, tada je to samo zato što je častan čovjek stavio sjeme u zemlju’.
Stari Grci poznavali su peršun, ali ga nisu koristili za jelo. Smatrali su ga svetom biljkom. Od peršuna su pravili vijence koje su nosili na svečanim gozbama. Njime su, također, ovjenčavali svoje heroje i kitili pobjednike Istmijskih igara.
Peršun se nosio na grobove – za pokoj i slavu umrlih.
Međutim, stari Rimljani peršun su jeli. Gladijatori su prije borbi jeli peršun – vjerujući da im daje snagu, jača reflekse i čini ih lukavijima. Do kraja srednjeg vijeka peršun je bio isključivo ljekovita biljka i sredstvo ukrašavanja u raznim prigodama. Danas je peršun nezamjenjivo začinsko povrće, bez kojeg se ne može zamisliti ni jedna svjetska kuhinja.
Zanimljivo je znati i to da su drevni vračevi znali recept uz pomoć kojega su smrtnog neprijatelja mogli maknuti s ovog svijeta, tako što su berući grančice peršuna stalno mrmljali ime neprijatelja. Poslije nekoliko dana bio je sigurno mrtav.
- Ljekovitost
Kod peršuna je jednako koristan i korijen i list. U peršunu ima najviše kalija, te kalcija, fosfora, željeza, magnezija, mangana, bakra i drugih mikroelemenata važnih za ljudski organizam. Peršun je izrazit diuretik, pa pospješuje mokrenje. Pogodan je za liječenje anemije, jer je bogat željezom.
Još su stari Egipćani koristili peršun kao sredstvo za liječenje bolesti bubrega i mokraćnih puteva. Također je poznato da peršun pomaže kod upale prostate, pri otežanom mokrenju, te u slučajevima oticanja nogu, reumatizma, gihta, debljine, angine pektoris.
Fitoterapeuti napominju da se peršun ne smije koristiti ako postoji upala bubrega. To se naročito odnosi na peršunovo sjeme koje djeluje znatno jače od korijena i lista. Peršun povoljno utječe na rad jetre, pa se preporučuje kod žutice i drugih oboljenja jetre.
Koristan je i u prehrani dijabetičara. Njegovu ljekovitost mogu osjetiti žene koje imaju problema s bolnom ili neredovitom menstruacijom. Dojiljama se ne preporučuje uzimanje peršuna u vrijeme dojenja, jer on može smanjiti, a ponekad i potpuno zaustaviti izlučivanje mlijeka.