Kako bismo preživjeli, moramo zadovoljiti potrebu za vodom. Pritom, njezine su prednosti mnoge: voda čisti tijelo od otpada, pomaže dostaviti kisik u stanice, pomaže u probavi, a potrebna nam je i kako bi mozak ispravno funkcionirao. Bez vode, osnovni fizikalni procesi prestali bi se provoditi i mi bismo umrli u roku od nekoliko dana.
Vođeni tim spoznajama, znanstvenici sa Sveučilišta Columbia identificirali su dva različita skupa neurona u mozgu koji kontroliraju žeđ: prvi izazivaju potrebu za pićem, a drugi signaliziraju tijelu kada smo dosta popili, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Nature.
Istraživači su otkrili da aktivacija neurona CaMKII evocira žeđ, dok ju VGAT neuroni potiskuju. Da bi se odredila funkcija tih neurona u mozgu miševa, glavni autor studije Yuki Oka i njegovi kolege koristili su optogenetičku tehnologiju za kontrolu određenih skupova neurona.
Kao što joj samo ime govori, optogenetika je tehnologija koja kombinira genetiku i optiku kako bi kontrolirala funkciju stanica u mozgu pomoću svjetla, u ovom slučaju, umetanjem molekula koje su svjetlosno aktivirane u određenim neuronima. Kad je svjetlost zasijala na ovim molekulama, živčani impulsi mogli su se „uključiti” ili „isključiti”.
Daljnja istraživanja u ovom smjeru jednog bi dana mogla pomoći pojedincima čiji je osjećaj za žeđ oslabljen, kao što su starije osobe koje često zbog toga dehidriraju. „Zbog svoje idealne pozicije, ovi neuroni otvaraju mogućnost za razvoj lijekova za poremećaje koji se odnose na žeđ”, zaključio je dr. Oka.