Iz socijalizma su izašli sa jednim videorekorderom, danas se preambiciozno nazivaju političarima i obećavaju vrata koja otvaraju područje neslućenih mogućnosti. I tako zadnjih 25 godina. Oni su teret koji se mora skloniti, oni su današnja vlast u Visokom, skupina uhljeba, parazita, nerealizovanih ljudi, političkih diletanata čiji horizonti sežu ne dalje od izlaznih vrata iz zgrade Općine Visoko.
Od lokalne demokratije su napravili zajebanciju, jer svi zajedno koji participiraju u OV Visoko su zapravo samo jedna stranka. A sve te stranke su pretvorene u privatne firme. Općina je postala usmrđeni prostor u koji su nagurani državni službenici i namještenici kojih ima više nego ih treba na broj stanovnika u Visokom, i svi su došli tu na isti način, neko prije, a neko kasnije, nijanse su u pitanju i politička pripadnost koja ih je uhljebila.
Upravljači visočkim poslovima na određeno vrijeme
Nikako drugačije te stranačke službenike malog formata koji se igraju lokalnih faraona ne treba doživljavati nego kao trenutne upravljače visočkim poslovima na određeno vrijeme, a i to rade veoma loše. Na žalost Visokog oni, kao i oni prije njih, nemaju osjećaj i svijest o javnom interesu, općem dobru i društvenoj odgovornosti. Oni uopšte ne mogu pojmiti šta je to od magle ličnog interesa i iskorištavanja svega što je vezano za javni proračun i javni sektor. Sve se svodi na mahalsku filozofiju “nafataj šta se može dok si na funkciji”. I mora se priznati to vrlo uspješno rade. Dovoljno je pogledati šta su i ko su bili i šta su imali prije izbora, ko im je gdje bio zaposlen u odnosu na to kakvi izlaze nakon izbora. Oni naravno nisu gospodari Visokog bez obzira što im se to trenutno čini da jesu. Niko nije iznad zakona i niko nije veći i važniji od Visokog.
Insistiranje na vlastitoj važnosti
Čudan je i taj fenomen nastao u ovoj garnituri nakaradne vlasti, a vezan za tu nekakvu njihovu potrebu da ih se voli. Da im se ukazuje nezasluženo poštovanje, da im se povlađuje, da ih se doživljava liderima i vizionarima. Potpuno je šizofreno svo to patološko insistiranje na vlastitoj važnosti. U zdravim društvima, ovi koji danas predstavljaju zvanično Visoko ne bi mogli biti ni predsjednici kućnog savjeta neke oronule zgrade na periferiji. Međutim sretna okolnost je što Visočani sve više i svakim narednim danom drže do svog ugleda u javnosti, ne žele da ih okolina i komšiluk viđa sa svakim, posebno sa istrošenim i stranački obojenim vazelinima. Sve je manje pojava gdje se diktatorima unutar lokalnih stranaka ide na noge po pamet. Da oni ko biva nekome i nešto pojasne i objasne, dijele ionako skromna promišljanja čiji kapacitet je upitan i nedovoljan.
Visoko stenje i škripi od korupcije
Visočani su trenutno obuzeti brigom, male su plate, sretan je onaj ko uopšte radi, a još sretniji je onaj koji ima redovnih 450KM plate kod lokalnog feudalca. Pristižu rate za kredit, teško je pogledati vlastito dijete i davati mu stalno negativan odgovor na pitanja može li dobiti ono što je vidio u druga ili drugarice u školi. Visoko stenje i škripi od korupcije. Kriminal, narkomanija, zločini, duševne bolesti … nije to dobra sredina za normalnost. Došli smo u situaciju da je sve nenormalno postalo normalno, i da je sve što je gore, to je bolje. Trenutno ne postoji osoba brza na jeziku, brza na misli, spora na izrazu i dovoljno hrabra a da je ne uruše, koja bi mogla mijenjati radikalno stanje u Visokom. Nasuprot tome u svim političkim subjektima svi dijele jedan mozak. I što je članstvo veće to mu je porcija mozga manja. Visočani ne žele milostinju, ljudi žele da rade za pristojne plate, žele hljeb, posao, sigurnost, a kad im omogućite ove preduvjete onda možete praviti šta hoćete i baviti se reformatorskim, “redizajniranim” ili sad “resetovanim” vizijama. Do tada, u gradu u kojem nečija djeca nemaju da jedu i anemična su, a vaša idu na dijete, u takvom okruženju, vi koji ste napravili od Visokog ono što je ono danas, još malo pa nećete smjeti sami hodati visočkim ulicama.
Nije naše da dajemo odgovore nego da postavljamo prava pitanja
Za ove tri godine “redizajnirane” vlasti koja se raspala prije nego je išta pametno napravila, često su se politički miševi krili iza debilnih megafona svojih retardiranih misli i ideja. Javnu diskusiju su selili na medijske terene i jeftini “novinarski” debilni jad koji je rasprodavao visočke interese u rasponu od 50-200KM ovisno o vrsti sexualne usluge. Pa su se tako raznorazni po vlastitom ubjeđenju novinari i analitičari lokalne zbilje uživili u ulogu prenosioca tuđih misli, a zapravo su karakterno isto što i prodavačice ljubavi na autuputu između Sarajeva i Zenice. Čovjek ima svoj karakter. Kurva ima svoju cijenu. Karakterna kurva ne postoji nigdje na svijetu pa tako ni u Visokom. Treba znati da nije posao novinara da daje odgovore nego da postavlja prava pitanja, a funkcija novinarstva valjda bi trebala biti da govori tačne stvari o pogrešnim ljudima? Na česta pitanja zašto Visoko.co.ba ima takav stav koji rezultira sa više negativnih vijesti nego nekih pozitivnih, odgovor je vrlo jednostavan. Oni su Visoko “počastili” nezaposlenošću, lošim životom, strahom za bezbjednost, prijetnjama … Nismo mi otimali da bi postali bogati, nismo mi upropastili tuđu djecu nego oni i zato i ne zaslužuju bolji tretman u medijima. Samo ih častimo onim što su zaslužili.
Žrtve stranačke politike
Prije ovih zadnjih Lokalnih izbora imao sam dosta onih za koje sam mislio da su mi prijatelji. Dok nisam po ko zna koji put se uvjerio da se ljudi sa funkcijom odmah i mijenjaju. Nije mi žao, to su svakako bezveznjaci koji služe kao političke štake, pomoćno sredstvo onima koji ih koriste za neke svoje druge ciljeve. A ciljevi koje su postavili ovi visočki “vizionari” u koaliciji sa lešinarima iz drugih stranaka su mafijaški. Iako domet tih lokalnih šatro mafijaša jeste vođenje neke male firme sa jednim uposlenim. Ova današnja vlast nije neki dobar obrazac pravih Visočana. Ako bih komentarisao inteligenciju ovih danas na vlasti ne bi to bila neka preopširna tema, sve je to na ivici maloumnosti tako da ću poštovati vaše vrijeme izdvojeno za čitanje ovog teksta.
Princip ili korist
Iza dimne zavjese nagomilanog ludila za ove tri godine može se jasno vidjeti da se ništa posebno nije uradilo izuzmemo li ono što je već bio započeo bivši načelnik Munib Alibegović, a ovi samo nastavili. Kada priču svedemo na ličnu razinu, sa mnom nijedna vlast nije voljela da radi iz jednostavnog razloga jer ne mogu da utiču na ono što radim, ne mogu da me kontrolišu i ne znaju kako ću da reagujemo u svakoj narednoj situaciji. Još ranije napisah u jednoj kolumni da su moje i njihovo Visoko dva potpuno različita grada. Naši problemi su političke prirode zbog toga što iz mojih tekstova glavni junaci saznaju kakvi su, a onda to saznaju i svi koji čitaju te tekstove, pa se sve to zajedno glavnim junacima tih tekstova ne sviđa. Neuzvraćenu ljubav kompeziraju tako što je Visoko.co.ba jedini medij u Visokom koji prima 0KM iz javnog proračuna bez obzira što je jedini medij koji simbolično stipendira četiri studenta, a to ne smeta ni vijećnicima svih stranaka iako su glasali za budžet sa svim pripadajućim mu grantovima. Prihvatam ja i pravilo po kojem ako si kurčevit sasvim je prirodno da očekuješ da će ti to neko i vratiti istom mjerom. U visočkoj policiji koja je nažalost još uvijek pod političkim uticajem postoje i uredni zapisnici o napadima na novinare Visoko.co.ba, ali dolazi vrijeme kada ćemo ispostaviti fakture i za takve slučajeve. Sve što ste u protekle tri godine negativno čitali o (ne)radu onih koji predstavljaju zvanično Visoko, nije ništa u odnosu na sve negativno što su oni napravili Visokom. Oni su tek najveći među najnižim u Visokom i smatrat ću ličnim neuspjehom ako nakon isteka mandata neke od njih ne pošaljemo u zatvor, a nakon Nove godine počinjemo i sa iznošenjem najdirektnijih i najkonkretnijih pismenih dokaza o kriminalu na općini Visoko koji će služiti u te svrhe.