Nije nepoznato da sa porastom ekonomske krize određen broj ljudi nastoji naći izlaz iz nje na lagan i brz način, a jedan od najčešćih i najmasovnijih su igre na sreću, kojih, na žalost, nisu pošteđena ni djeca.
Neka istraživanja pokazuju da je Bosna i Hercegovina prva u Evropi po broju kladionica u odnosu na broj stanovnika.
Procjene govore da u BiH oko pola miliona ljudi redovno igraju igre na sreću i posjećuju kladionice, koje se sve više i sve češće otvaraju i u blizini škola, kako bi namamili i učenike da se klade, odnosno da kockaju. Nisu rijetki slučajevi da se klade i osnovci, čak i u društvu očeva, a sve češće i majki, jer kriza ni žene ne ostavlja imunima u odnosu na određene tipove igara na sreću. Česti su slučajevi da roditelji i učenici, a sve češće i nastavnici i učenici istovremeno, u istoj kladionici, ispunjavaju kladioničke listiće, ili ispinjavaju listiće lota i drugih igara na sreću. Nerijetko nastavnici pošalju učenike da im uplate ispunjene kombonacije, ili kupe listiće za klađenje, umjesto da ih odvraćaju od kocke, između ostalog, držeći i prigodna predavanja u tom smislu, ističući koliko je kocka štetna i po pojedinca i društvo. Međutim, sve dublja ekonomska kriza izaziva i sve veću krizu morala. Umjesto odvraćanja od kocke i učenja da se samo radom može iz krize, pojedini roditelji i pedagozi čak podstiču kocku međusobno, ali i među najmlađima, kojima bi trebali biti uzor, uvjeravajući ih u zabludu da se i na lagan način može dokopati novca i bogatstva. Kad kocka, kao jedan od najopasnijih poroka, uzme maha ona postaje bolest i pojedinca i kolektiviteta. Ako se strastveni igrači igara na sreću na vrijeme ne distanciraju, ili ne obuzdaju, kocka se dok traje novca, kad ga nestane kocka se u lične i porodične stvari, u imovinu teško stečenu, u automobile, kuće, stanove, čak u članove porodice, pa i u vlastiti život, katkad kladeći se i sam sa sobom („ruski rulet“) što često završava kockarskim rulet-suicidom.
Pasionirani igrači na sreću vide samo novac i žele samo novac. U tu svrhu se služe i različitom trikovima kako pobijediti protivnika ili automate u klađenju i kocki. I najgora je stvar što i nakon prvog gubljenja kocka i klađenje se nastavljaju nadajući se sreći kad-tad i tako se igrači sve više dovode u zavisnost o ovim igrama, koje su i po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ozbiljna bolest ovisnosti, poput narkomanije ili alkoholizma. Psihijatri smatraju da je kockarska ovisnost poremećaj ličnosti i teže psihičko oboljenje, koje za razliku od alkoholizma ili narkomanije teže prepoznajemo. Klađenje i kockanje započinje individualno i u najužim grupama, da bi vremenom poprimalo sve masovnije forme i postajalo ne samo individualni i grupni, već i ozbiljan socijalno-psihološki problem i poremećaj društva.
Ako se u BiH kladi i igra igre na sreću pola miliona ljudi, to je ¼ društva računajući i najmanju djecu, što je zaista zabrinjavajući broj.