Kad je i konačno postalo jasno da od turskih obećanja i turskih investicija u Visokom neće biti ništa, a što je bilo predizborno obećanje stranke na vlasti. Odnosno, kad se konačno došlo do spoznaje da ne možemo biti kao Kakanj i “nabildati” svoj budžet jer nemamo rudnik i cementaru koji godišnje u milionskim iznosima pune isti, iz čega bi se pod okriljem trezorskog poslovanja moglo zagrabiti, a nemamo ni političku svijest i lidere kao Tešanj koji mogu i hoće da prate privrednike kojih ima i koji znaju raditi i ulagati izvan visočke općine kako bi se to na kraju vratilo općini iz koje dolaze. Pojedinci koji su u politici samo i samo zbog lične koristi pribjegli su opciji koja još jedino nudi da se nešto brzo zaradi od politike do kraja mandata. Rješenje su našli u raznoraznim arapskim investitorima, bilo da se radi o svjetskim lažovima i probisvjetima ili da se radi o ozbiljnim ljudima koji imaju namjeru da ozbiljno ulažu u biznis.
Arapi u Visokom su postali faktor, oni su pojava koja se dešava i oni preko svojih svakojakih predstavnika kupuju zemljište u Visokom i oko Visokog, sviđalo se to nama ili ne. Oni kojima smo dali mandat da čine današnju vlast i koji bi trebali da nas predstavljaju i štite nekakve visočke interese, kada su spoznali fakte s početka teksta i kada su spoznali da njihovi mandati imaju rok trajanja i da Visočani i nisu zadovoljni načinom na koji nas predstavljaju, počeli su na sve načine tražiti korist od istih tih Arapa i njihovih posrednika. Osim što i sami učestvuju u posreduju u prodajama visočke zemlje, oni su se našli i u računicama raznoraznih urbanističkih dozvola, građevinskih dozvola, priključaka za struju i vodu i drugim srodnim sredstvima političke komunikacije sa investitorima za “legalan” reket.
Prema relevantnim podacima Ministarstva sigurnosti BiH za ovu godinu, u BiH su registrirane 232 kompanije državljana Kuvajta. U Visokom gotovo pa komično postaje gledati svako jutro raznorazne mešetare koji hvataju po ulici potrebne svjedoke koji idu kod notara da svjedoče nekoj od prodaja, naravno za svoj dio kolača u ovoj velikoj rasprodaji Visokog. Arape je prvo zanimala zemlja uz rijeku Bosnu i Fojnicu, pa se zatim prodavala zemlja čiji su vlasnici Srbi koji više ne žive u Visokom, a kako Visoko svakim danom tone u sve veću finansijsku depresiju na red dolazi i zemlja onih koji žive ovdje ali su prinuđeni da prodaju djedovinu da bi preživjeli.
Sve to naravno iz udobnih fotelja u koje smo ih nakon izbora smjestili posmatraju politički lešinari i čekaju svoju priliku za reketiranje kako vlasnika zemlje, preko posrednika u prodaji do samih arapskih kupaca koji u većini slučajeva pojma nemaju šta uopšte i kupuju iz razloga jer samo žele da budu dio pomodarstva nekog investitorskog sajma u svojim matičnim zemljama. Novca trenutno ima samo kod njih, a gdje je novac tu su i politički munafici sakriveni iza vjere, nacije, stranke i ideologije. Samo je pitanje ko je glavni “domaćin” u gradu i pazardžija koji može obezbjediti legalno vodu, struju i ostale priključke i dozvole za određeni interes i procenat.