U Sarajevskom naselju Bistrik, na dnu ulice Širokača nalazi se Jediler turbe, jedno od najpoznatijih sarajevskih mauzoleja, koji je ujedno i jedno od najmističnijih sarajevskih objekata. Za njega se veže i jedna od najpoznatijih legendi ovoga grada.
Naziv ovog turbeta potiče od turskih riječi “yediler turbesi” što znači “turbe sedmorice”, a u narodu je poznatije kao turbe Sedam braće.
Narodna vjerovanja
Za ovo mjesto vezana su brojna narodna vjerovanja. Vjeruje se kako će biti uslišene molitve onome koji u svaki prozor, krenuvši od vrata,ubaci nešto novca i prouči Fatihu.
Građani su pred turbe Sedam braće išli ukoliko imaju neku veliku dilemu, a, nakon molitve i darivanja novca, kako se vjeruje, treba izbjegavati povratak istim putem, kao i osluškivati šta će prvi prolaznik reći. Također, prve riječi koje se čuju, po vjerovanjima su odgovor na postavljeno pitanje.
Nevini
Prvi koji je u turbetu ukopan bio je jedan šejh kojem je Sultan Fatih Mehmed dozvolio da se, s obzirom na pozne godine, nastani u današnjem Sarajevu. Za dugogodišnju službu, Sultan mu je dao u vlasništvo zemljište od današnje Latinske ćuprije do kraja današnjeg turbeta duž Bistričkog potoka.
Taj dio zemlje u narodu je prozvan Šehove dugonje ili Šehove njive. Šejh je nakon smrti ukopan na kraju svojih njiva. Danas je to, gledajući od ulaznih vrata, zadnji mezar.
Stotinjak godina kasnije tu su sahranjena, krivo optužena, dva nepoznata stranca. Igrom slučaja, u trenutku njihovog dolaska u Sarajevo, opljačkana je gradska blagajna, a siromašni stranci su bili prvi osumnjičeni. Osuđeni su i pogubljeni. Ubrzo nakon njihovog pogubljenja pročula se vijest da su uhapšeni lopovi koji su pokrali blagajnu.
Kako su bili nevino pogubljeni zatraženo je da se ukopaju pored Šejha.
Braća po nesreći
Nakon dužeg perioda, turbe će biti kompletirano sa nova četiri mezarja. Naime, izvjesni Mustafa-paša Dalbatan naredio je pogubljenje četiri bega, od Bosanskog broda, Šamca, Orašja i Dervente kojima je zadatak bio da motre na austrijske trupe na granici, te da, ukoliko dođe do njihovog prodora na teritoriji Bosne, koja je tada bila u sklopu Osmanskog carstva, jave da je primjećena opasnost, kako bi se mogao organizovati otpor. Na jesen 1697. godine dojava je izostala, a u Bosnu je prodrla austrijska vojska na čelu sa Eugenom Savojskim koji je u noći spalio Sarajevo.
Begovi su pozvani u Sarajevo, gdje su dokazivali da nije bilo riječi o izdaji, već da nije postojala obavještajna služba na drugoj strani koja bi javila da je Eugen spremao vojsku i planirao upad u Bosnu, te da je vojska na nekontrolisanom mjestu prešla rijeku Savu.
Odbrana begova nije prihvaćena te su ubrzo pogubljeni. Na intervenciju imama iz obližnje džamije ukopani su pored dva ranije pomenuta mazluma (tur, naivan čovjek).
Tako je nastao kompleks Jedileri, sedam braće po nesreći, a ne po krvi, kako se često misli.
Svjetlo nad mezarjima
Turbeta su se podizala zaslužnim ljudima, a ponekad su se podizala nakon što bi ljudi tvrdili da su iznad mezarja vidjeli nesvakidašnju pojavu. Tako je bilo i sa turbetom Sedam braće. Na tom mjestu, prvobitno su bili samo mezari iznad kojih s ljudi, kako su pričali, počeli primjećivati neku svjetlost.
Turbe kakvo danas poznajemo podigao je Sulejman-paša Skopljak. On je naredio da se ovo mezarje ogradi zidom sa sedam prozora, te da se podigne soba za čuvara turbeta. Kasnije je na tom mjestu nastala i tekija Jedileri.