Najveće hrvatske i bošnjačke političke stranke, koje su nedavno započele razgovore o promjenama Izbornog zakona u BiH, razgovaraju na više nivoa oko pitanja koje bi moglo označiti ogroman zaokret u dosadašnjim odnosima koji su bili poremećeni nakon realizacije projekata nadglasavanja i obespravljivanja Hrvata s glasovima bošnjačkih birača.
Upravo ti odnosi doveli su do toga da se i u Mostaru nisu održali lokalni izbori još od 2008. godine.
Na najvišem nivou hrvatski i bošnjački član BiH Predsjedništva Dragan Čović i Bakir Izetbegović, koji su i čelnici HDZ-a BiH odnosno SDA, u nekoliko navrata su razgovarali o konkretnim pitanjima vezanim oko provođenja načela da jedan narod ne bira drugom političke predstavnike. Istovremeno s tim interresorna radna grupa u Parlamentu BiH je počela da razmatra tehnički dio promjena koje se tiču promjene visine cenzusa, zatvorenih lista, biračkih tijela…
Zajedno s tim i stranački predstavnici na nivou grada Mostara započeli su pregovore kako bi se pronašao način da se odblokira provođenje odluke Ustavnog suda BiH koja se tiče provođenja izbornog procesa u ovom gradu. Po riječima učesnika ovih razgovora, načelno na najvišem nivou postoji saglasnost oko otklanjanja elemenata koji omogućavaju diskriminaciju Hrvata, ali kao i o svemu drugome prepreka je u detaljima, sitnim pregovaračkim taktikama i vještinama. Možda to zvuči i pomalo apsurdno, ali oko Mostara su stajališta, gledajući pojedinačno, još uvijek najudaljenija. Hrvatska strana insistira na jednakim modelima koji vrijede i za druge jedinice lokalne samouprave u BiH, dok bošnjačka strana, koja je malobrojnija, traži mehanizme zaštite vitalnih interesa, kako u pogledu zagarantovanih kvota, tako i načina odlučivanja u institucijama lokalne samouprave.
S druge strane, problem je utoliko složeniji što oko pozicije pregovora na nacionalnom nivou za izmjenu Izbornog zakona, ali i oko grada Mostara, punu odgovornost za donošenje konačnih rješenja može preuzeti Čović, što po riječima učesnika razgovora, nije slučaj kod Izetbegovića, jer lokalna SDA u Mostaru odbija mogućnost da se kompromisi na njihov račun postižu u Sarajevu na višim nivoima. Zbog toga SDA u Mostaru insistira da Mostar bude formiran kao grad s dvije opštine, odnosno dvije izborne jedinice, iako se u javnosti navodi da bi to bilo šest opština, što pojednostavljeno znači upravo dva puta po tri hrvatske i bošnjačke jedinice lokalne samouprave.
Kao kompromis hrvatska strana smatra da isto načelo treba primijeniti u Federaciji BiH, odnosno Mostaru gdje su Bošnjaci odnosno Hrvati u sličnoj, podređenoj poziciji, s tim da je u Mostaru Bošnjacima po gradskom Statutu zagarantovano predstavljanje i nikada u praksi do sada Hrvati nisu nametali političke predstavnike Bošnjacima.
Istovremeno, Hrvatima su Bošnjaci u dva navrata nametnuli političke predstavnike u Federaciji BiH.
Tako bi Mostar i Federacija BiH bili dio jedinstvenog paketa političkog dogovora i imali bi po dvije izborne jedinice koje bi garantovale izbor legitimnih političkih predstavnika iz reda dva naroda.