Život se sastoji od jednostavnih rutina koje poredane određenim nizom ispunjavaju vrijeme, koje opet kao referenca predstavlja sekvencu događaja, a njihova sličnost nam stvara iluziju kako se historija ponavlja. Navedeno predstavlja neiscrpan izvor tumačenja koja svojom šarolikošću zapravo kreiraju spletove mišljenja s ciljem stvaranja pretpostavki za ostvarivanje onih ciljeva koji su, vratimo li se na početne rutine, neostvarivi.
Napisano se može primijeniti u objašnjavanju cjelokupne situacije koja traje, evo gotovo cijeli razmišljajući vijek čovjeka koji tavori u četvrtoj deceniji ovozemaljskog života. Reklo bi se da su ovo godine u kojima zdrav živući čovjek dostiže umnu i kreativnu katarzu.
Ne treba biti pretjerano pametan, pa možda čak ni previše načitan kako bi se nekoliko jednostavnih zaključaka izvelo iz svakodnevnih ponuđenih premisa.
Visoko je prostorno i vremenski jedan minoran objekat u cjelokupnom globalnom sistemu. Svaka misao i riječ, svaki pokušaj da se dio naprijed opisanog umno-kreativnog vremena i prostora utroši u poboljšanju stanja prestavlja gubljenje tog istog vremena i prostora kojim smo škrto ograničeni.
Na ovom internetskom prostoru u vremenskom periodu postojanja istog, njegov urednik i vlasnik sekvencijalno ponavlja istu priču, svira istu melodiju – a rezultati su uvijek, gotovo pa isti. Moguće je da će nekad nekom iz čiste radoznalosti ili, možda, iz razloga provođenja istraživanja za neku studiju besmisla biti naloženo da zaroni u arhivu kako bi bila skupljena građa kao potvrda jedne ili dvije rečenice očiglednog zaključka da su u proteklom periodu na ovim prostorima formirane skupine glodara koji nemilosrdno primitivnim životinjskim nagonom glodaju sve što se može glodati i da će ovakvo stanje potrajati do onog trenutka kada potpuno nestane materijala za glodanje pa budu primorani da se međusobno izjedu.
Analogno tome, a na osnovu uvida u činjenice o pozitivnim stvarima, jednostavno se zaključuje da su uspjesi u proteklom periodu i u ovom ograničenom prostoru vezani gotovo isključivo za pojedince te da svako udruživanje ima za cilj pronalaženje novih resursa za glodanje i da su kreativni pojedinci u takvim udruženjima neminovno i bespovratno osuđeni na utapanje i isisavanje pozitivne energije od strane istih udruženih grupa.
Ove jednostavne i očigledne činjenice koje su poredane u cikličnu sekvencu proizvode depresiju koja nagriza i ljubav prema ovom mjestu i patriotizam i želju da se pokuša bilo šta promijeniti, a sve u pokušaju da se sačuva čist obraz, dostojanstvo i integritet poštenog živućeg čovjeka.
Ovdje, na ovom mjestu, u ovom tekstu, stupa na scenu bogatstvo i besmisao našeg jezika u kojem se izraz za prekid svake dalje komunikacije i svakog daljeg odnosa iskazuje upitnom rečenicom: „Ko vas jebe?“.
I zato, vrli uredniče, čitajući sve tvoje kolumne i slušajući sve tvoje priče, pozive, molbe, vapaje, sva tvoja kreštanja i tvoje spjevove, sve mi to liči da pjevaš istoj onoj stvari koja me sve češće za ovim mjestom i ovim ljudima zaboli.