Kladionice koje posluju na području Federacije BiH, prema grubim i nepotpunim podacima, u 2015. godini imale su prihod od nevjerovatnih 500 miliona KM.
Poređenja radi, taj prihod veći je od onog koji ostvari, naprimjer BH Telecom ili od budžeta Tuzlanskog kantona, najmnogoljudnijeg u Federaciji BiH.
Zakazale inspekcije
Uz sve ovo, 13 kladionica koje ostvare ovaj prihod u budžet uplate tek mizernih 35 miliona KM poreza. Uprkos enormnom prihodu, kladionice nisu u sistemu PDV-a, a pri tome se vješto izbjegava i plaćanje poreza na dobit. Uglavnom ga ne plaćaju ni igrači, koji zahvaljujući „dobrodušnosti“ kladionica izbjegavaju i plaćanje poreza na dobitke veće od 100 KM, što je trenutna zakonska granica. Način je jednostavan, ukoliko dobitak na listiću prelazi iznos od 100 KM, „kuca“ se više istih tiketa s iznosima manjim od oporezive granice. Porezni inspektori teško izlaze na kraj i sa online klađenjem, kao i sa igrom “Bingo“ i trkama pasa.
I laiku je jasno da je 35 miliona KM poreza od kladionica malo, da u svemu ima mnogo malverzacija, te da su inspekcije zakazale.
Osim finansijskog efekta, veliki broj kladionica i iznos novca koji se troši na igre na sreću, postaje i društveni problem. Veliki broj ljudi teško zarađene dnevnice ostavljaju na uplatnim pultovima kladionica. Sociolozi su već odavno elaborirali tezu da se u državama u kojima vlada teško ekonomsko stanje povećava broj ljudi koji svoje problema žele riješiti “jednim potezom“ – dobitkom na lutriji.
Međutim, gotovo na nivou misterije je podatak da u zemlji u kojoj se stopa nezaposlenosti kreće oko 40 posto, u kojoj veliki broj ljudi živi na ivici siromaštva, samo u kladionice bude „spiskano“ 500 miliona KM. Ili pola milijarade, ako vam bolje zvuči. Odakle novac?!
Poker na ulici
Tu nije kraj, kladionice i dalje niču kao gljive poslije kiše. Frapantan je podatak da u Federaciji BiH trenutno postoji oko 2.600 uplatnih mjesta. Toliki broj kladionica po glavi stanovnika teško je zabilježiti bilo gdje u regiji i Evropi.
Gotovo da nema sela ili gradskog naselja u kojem nema barem jedne kladionice. Pri tome se kladionice otvaraju i u neposrednoj blizi škola i vjerskih objekata.
Faktor je već pisao o problemima na području Ilidže, koje je načelnik Senaid Memić slikovito opisao u jednoj rečenici: “Još malo pa će poker početi igrati nasred ulice“.
Ništa bolja situacija nije ni u ostatku FBiH.
Premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković najavio je da se planira uhvatiti u koštac s ovim problemom. No, ključno pitanje je kako je do problema uopće došlo. Ko je davao i ko daje dozvole da kladionice otvaraju gotovo pa u školskim dvorištima?
Do sada se i o finansijskom i o društvenom kontekstu, govorilo tek sporadično, ali je izostajala bilo kakva konkretna akcija vlasti ili šire društvene zajednice.
Na problem je nedavno, na javnoj tribini u Mostaru, upozorio reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović.
-Traže od mene da upozorim našu javnost na posljedice nemorala, kockarnica, razvrata, korupcije, besposličarenja u društvu. Tome cijela zajednica mora naći odgovor. Moramo ustati da to rješavamo. U ovoj državi postoje zakoni, ali nažalost, ne poštuju se. Postoje zakoni da kod škola, džamija, kod javih ustanova ne mogu biti kockarnice, a mi u po Sarajeva (Kobilja Glava) imamo kockarnicu uz samu džamiju. Kako je to moguće – zapitao se reisu-l-ulema.
Konkretna reakcija i rješavanje problema još je “na čekanju“.
Ko su vlasnici kladionica
U cijeloj priči nije nevažna ni činjenica da je 12 od 13 kladionica u Federaciji BiH u vlasništvu Hrvata. Iako ne postoje precizni podaci, jasno je da najviše novca u kladionicama ostavljaju Bošnjaci. Razlog je jednostavan – Bošnjaka najviše ima.
Ključni podaci
1 Prihodi kladionica veći su od prihoda BH Telecoma
2 Najveći kanton u FBiH, Tuzlanski, ima manji budžet od prihoda kladionica
3 Više od 2.600 uplatnih mjesta trenutno u F BiH
4 Kladionice pored škola i vjerskih objekata
5 Problem nije samo finansijski, nego i društveni
6 Slaba ili nikakva reakcija države i društva.