Novi album Partibrejkersa dugo se kuhao. Sniman je tijekom 2013. i 2014. te je nedavno konačno ugledao svjetlo dana.
Od prethodnog studijskog albuma “Sloboda ili ništa” prošlo je već osam godina. To vrijeme se čini kraće jer su Partibrejkersu u međuvremenu ostali koncertno aktivni, a sad su ionako u veteranskim godinama kad je uobičajeno da se pauze između albuma produljuju.
https://www.youtube.com/watch?v=UBonoL2XoYU
Album “Sirotinjsko carstvo” donosi 11 pjesama u kojima Brejkersi ne pokušavaju puno toga novoga, no svejedno opet zvuče svježe i žilavo. Razlog što je tomu tako jest u tome što Partibrejkers u tridesetak godina svoga postojanja nisu ni milimetar odstupili od svog uvjerenja da je rock – onaj pravi, mitski, iskonski – njihov poziv, razlog njihovog postojanja na ovom svijetu. Rock kao borba za goli život, rock kao spasenje.
Činjenica da se rockom bave na Balkanu im je pritom bila i blagoslov i prokletstvo. Ta im je činjenica osigurala da uvijek ostanu autentični, s dvije noge čvrsto na zemlji, u egzistencijalnim problemima, jedni od nas.
Glazbeno, na “Sirotinjskom carstvu” se ponavlja stara priča. Način na koji ulični propovjednik Cane izbacuje stihove jedva da se može nazvati pjevanjem, no savršeno se nadopunjuje s Antonom, odavno dokazanim kao najboljim riff majstorom ovih prostora. Drugi gitarist Robert, u ulozi Antonovog blizanca omogućuje višeslojne riffove, a granitna ritam sekcija s cirkularnim ritmovima ukorijenjenim u blues tradiciju stvara groove koji može potrajati i 30 minuta ako treba (maksimum što potraje na albumu je 7 minuta i 40 sekundi u pjesmi koja se zove kao njihov live album iz 2009., “Krš i lom“).
Ono što čini razliku je osjećaj nepatvorenosti, posvećenosti pravom cilju. Zbog toga Canetovi stihovi-parole, odnosno pitanja kojim nas želi natjerati da razmislimo o suštinskim pitanjima zvuče iskreno i moćno. Zato mu vjerujemo kad kaže da “Gori na putu do istine“, zato se zamislimo dokad ćemo prodavati vlastitu dušu za sitnu lovu kad nas upita: “U čemu je tvoja suština kada hoćeš da se dopadneš svima?“. Zato znamo da je pravi “Čovek među ljudima” onaj koji “Sjaji dok krvari za ljubav onih koji ga vole“.
“Tko izdrži taj će da blista” poručuje Cane u naslovnoj pjesmi. Carstvo iz naslova je zapravo ‘Raj nebeski’, kojim će biti nagrađena sva ona poštena sirotinja “koja na ovom svijetu ispadne budala jer mora da igra igru bez morala“. Cane je duhovan čovjek, osvjedočeni vjernik, no to ne znači da prihvaća dogme crkvene organizacije.
U “Da li put znaš” tako poručuje prema oltaru da “On ne pripada tebi, On ne pripada meni, On pripada svima“. Nakon nje slijedi malo psihodelije sa zaključnom sedmominutnom “Paranoje“, koja je laganija od ostatka albuma te dođe kao odmor na kraju nakon bespoštednog fajta. Pjesma se bavi vječnom dilemom koja muči pametne ljude: “Da li smo pogrešili kada smo rešili da razumemo što se dešava?“.
“Život boli, a smrt ne, živi što osećaš ako smeš” su stihovi kojima započinje jedna od najžeščih stvari “I to malo“. Partibrejkersi zvuče kao da sviraju ono što osjećaju te na taj način najbolje definiraju razliku između rocka i zabavne, pop glazbe. Rocka kad ga se piše s velikim R i izgovara s posebnim, teško objašnjivim značenjem, čiji plamen još gori u onima koji su čuli poziv.