Riječki elektro-pop bend Quasarr došao je do novog, trećeg po redu albuma nazvanog “Sjene“. Prvi dojam: ponavljanje je majka mudrosti.
Od svojih početaka, Quasarr se pokazao kao jedan vrlo istančani bend koji zna zavesti melodijama i atmosferom u pjesmama, a ništa novog nisu ponudili i na novih devet pjesama. I dalje je to jedna vrlo zavidna i zaokružena cjelina koju smo već jako dobro upoznali.
Kad ne bi ovom albumu prethodila dva albuma kao što su bila “Quasarr” i fenomenalan “Propaganda“, ovaj album bih lakoćom proglasio još jednim remek-djelom riječke scene, ali ovako, u usporedbi s tim albumima, jasno je da “Sjene” malo kaskaju, da nije sve tako upečatljivo kao prije.
Jedan od razloga jest što tu nema nikakvog iznenađenja, bend se drži onog što najbolje zna i ne pokušava previše dalje eksperimentirati sa svojim zvukom. To je i razumljivo jer su uspjeli doći do zavidnog zvuka koji će mnogi proglasiti ‘svjetskim’, a na tragu je bendova poput Depeche Mode, Hurts i sličnih.
Drugi razlog leži u možda ne toliko prodornim pjesmama, mnoge od njih ne legnu niti na prvu, niti na više slušanja što bi se moglo poprilično odbiti o glavu što se tiče radijskog etera. Time uopće ne mislim da su one loše, ali svojom kompleksnošću neće privući nove fanove, dok će stari uživati u njima.
Ako tako postavimo stvari, jasno je da Quasarr neće napraviti potrebni iskorak prema eliti hrvatske glazbene scene, iako to zaslužuju. To je jedan od rijetkih bendova koji prati što se događa vani i to im daje vrlo dobru inspiraciju u stvaranju novih pjesama.
Znači, nije se puno tog promijenilo, i dalje je to jedan elektro/synth pop pod utjecajem pop i rock glazbe, zanimljivih tekstova i prije svega atmosfere u pjesmama što će se vrlo lako uklopiti ‘mračnjačkom’ trendu koji nas sve više okružuje. Neka produkcijska rješenja i minijature unutar pjesama čine taj zanimljivi faktor, ali ipak nema toliko velikog odmaka i inovacija u odnosu na prva dva albuma benda.
Nakon uvodne “Prije tebe“, taj dojam se ne dobiva jer je upravo ova stvar ono što se i očekuje od jednog benda na trećem album. Quasarr je ovdje progresivniji, prodorniji, plesniji, dublje je zagrizao u elektronske vode, pa sve zvuči kao da su htjeli napraviti radiofoničnu pjesmu poput Penduluma za hrvatsko tržište. Uspjeli su u tome, nema sumnje.
Naslovna ima pomalo ledzeppelinski kashmirovski štih što joj ponovno daje jedan poprilično jak komercijalan štih, dok suradnja s Josipom Lisac u “Ljubav” djeluje kao zrelo ostvarenje dvoje vrhunskih izvođača koja je na žalost ispala kao jedna od najvećih dosada na albumu.
Nakon tog dolazi taj najveći dio albuma kojeg možemo nazvati maksimalno ziheraškim, gdje se bend nije želio previše odmaći od zvuka koji ga je postavio na mjesto gdje su danas. Iskreno, to mjesto bi trebalo biti bolje jer su vrlo moderan bend, ali kod nas trendovi izvana dolaze očito par sezona kasnije, a što se tiče same glazbe, rekao bih da te ‘sezone traju’ i po nekoliko desetljeća.
“Sjene” će zacementirati Quasarr kao jedne od najboljih bendova koje su kritičari digli kao vrhunske glazbenike, a publika ih još nije otkrila u pravom smislu. Šteta, jer Quasarr su predobar bend.