Karavdići su visočki starosjedioci, koji su sve do pred kraj četvrte decenije prošlog stoljeća održavali patrijaharni način življenja. U jednoj ili više kuća živjelo je po nekoliko porodica kao jedno domaćinstvo, vođeno najstarijom osobom. Obično je to bio otac ili najstariji sin.
Ono po čemu je u Visokom ostao umapćen rod Karavdića je da su uvijek neizmjerno pomagali sirotinju dijeleći joj i novac i potrepštine za život, zarađujući tako mnoštvo sevapa za onaj drugi svijet. Bila je to porodična tradicija – pomoći onome ko nema, a to su Karavdići mogli jer su, pored dobro vođenih poslova i radnji, imali i velike posjede na Hadžinoj vodi i Rosuljama.
Historičari su zabilježili da su visočki Karavdići u ovom gradu bili najbrojniji između dva svjetska rata a danas ovdje živi njihovih 15 porodica. Mahom su to školovani i visokoobrazovani članovi porodica. Više od 10 mladih Karavdića ima fakultetsku diplomu. Uvijek je ovaj rod prepoznavao znakove vremena u kome je živio.
Na fotografiji nastaloj 1939.godine vidimo Karavdiće: (slijeva) Ahmed, Hamdija, Hasan, Uzeir, Hamza, Abdulah, Ibrahim.