Dok mnogi smatraju da je obućarstvo zanat koji izumire, postoje i oni koji nikada neće odustati od toga da svoje cipele, čizme i papuče odnesu čaršijskom obućaru na popravku. U svemu tome postoji i neka čar.
Obućari su danas uglavnom ljudi koji decenijama rade na mašinama starim i stoljeće, ali i ljudi koji su obaviješteni o svim dešavanjima u čaršiji. Postoji, čak, i stara narodna izreka koja kaže da “kada dolaziš u novu čaršiju prvo trebaš posjetiti bricu ili obućara i odmah ćeš znati šta se dešava u novoj okolini”.
Obućara Hasana Kazića ekipa Anadolu Agency (AA) zatekla je ispred male zeničke radnje. Sjedi na stolici, a ispred njega je stara mašina za šivenje. Šije staru torbu, jer i njih popravlja, i razgovara sa prolaznicima. Svi ga znaju i pozdravljaju. Zadubljen u svoj posao, priča o ljubavi prema ovom zanatu kojim se bavi skoro tri decenije.
Nije tu ljubav naslijedio ni od oca niti od djeda, kao što obično biva. Jednostavno se nakon srednje škole odlučio baviti ovim poslom.
“Obućarstvo je zanat u izumiranju i svrstani smo u kategoriju starih tradicionalnih zanata. Aktivno se ovim poslom bavim već 26 godina. Vjerujte da sam zadovoljan sa onim što zaradim. Mogu skromno da živim sa svojom porodicom. U mojoj porodici nema niko zainteresovan da bi se bavio ovim poslom”, priča Hasan.
Kaže kako se nije pokajao i da ni danas ne bi mijenjao svoj posao za drugi.
Kroz ovaj posao, što je najvažnije, kaže Hasan, stiču se nova prijateljstva. Kaže, čest je slučaj da se ovaj zanat prenosi sa oca na sina, ali u njegovom neće biti tako.
“Koliko sam upoznat, neke moje kolege će ovaj zanat prenijeti na svoju djecu. Nažalost, kod mene nije taj slučaj. Sin će da se bavi nečim drugim, a kćerka je još mala”, ispričao je Hasan.
Radi na mašinama koje su stare gotovo stoljeće, a u nekim zemljama su čak i dio muzejskih postavki.
“Ove mašine su za nas, pogotovo mašine za šivenje, fantastične. Na njima nemate šta pokvariti, ako ih održavate. Ako ih barem jednom sedmično očistite i podmažete, dovedete u red, one vas mogu služiti cijeli vaš radni vijek”, ističe Hasan.
I on na njima radi gotovo dvije decenije i jedino što mijenja jeste igla za šivenje.
“Mašine sam kupio od ljudi koji su mi rekli da su oni na njima radili svoj radni vijek. A, ko zna odakle su ih i oni kupili”, kaže Hasan.
Čak i u vrijeme kada se prate trendovi, kupuju desetine parova obuće, ljudi ne odustaju od popravke svojih čizama, papuča, cipela. Tako da i Hasan uvijek ima posla.
“Meni je, prije svega, drago da su ljudi shvatili da se jeftina obuća ne može popravljati i jako malo ljudi, barem kod mene donosi jeftinu obuću. Pretežno je riječ o obući koja se dobro plati i koja se isplati i može popraviti. Sve što se kupi za 20-30 KM se ne može popraviti”, poručuje ovaj obućar.
Preporučuje svima a, ukoliko su u mogućnosti, kupuju skuplju obuću, jer takva obuća je udobnija, duže traje, a može se i popraviti čime joj se dodatno produžava vijek.