Priča o dr. Sekulu Staniću jedna je od onih priča koje vas podsjete na humanost, na ljudskost, ali i na svu tragediju koju je donijela agresija na našu zemlju.
Dr. Stanić, pedijatar, je rođen 7. aprila 1943. u Miljevini kod Foče. Diplomirao je na Medicinskom fakuletetu u Beogradu 1971. i četiri godine kasnije zaposlio se u Opštoj spomen bolnici u Foči, a od 1985. je bio na dužnosti direktora do decembra 1992.
Ubijen je 17. decembra 1992. u policijskoj stanici Miljevini, jer je pomagao svojim komšijama, prijateljima, Bošnjacima…
Posthumno mu je dodijeljena nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost:
„On nije ubijao. On je ubijen”, govore njegove kolege.
Na žalost i na veliku sramotu KBC Foča, na sajtu ove ustanove nema ni riječi o sudbini koja ga je zadesila zato što je bio čovjek. Samo je spomenuto da je rukovodio ustanovom do 1993. i da je „njegovim angažovanjem urađeno mnogo na adaptacijama starih i stvaranju novih prostora”.
Ni riječi o tome da je, pored svega, spasio i život mnogoj deci, kojima je nesebično davao krv kada je bilo potrebno…
Veliki čovječe, počivajte u miru. S ponosom Vas se sjećamo.