- „Šta ste planirali za vikend?“
- „Da odmorimo malo pa onda po gradu šetamo. Što? Je li to imate kakvih drugih ideja?“
- „Mogli bismo do Stonehenge-a jedan dan.“
Otprilike ovako je glasio veoma kratak dogovor kako provesti jedan od jedina dva slobodna dana za vrijeme skoro jednomjesečnog programa stručnog usavršavanja u Londonu. Da li putovati nekoliko sati kako bi se vidjelo neko tamo kamenje ili pak iskoristiti sunčan dan u istraživanju prelijepog Londona?! Nismo mnogo dvoumili. U šali su mi prijatelji rekli da to neće biti ništa novo za mene budući da dolazim iz grada piramida. Bilo je to neko svojevrsno provociranje jer znaju da moja razmišljanja o istinitosti postojanja piramida se blago rečeno razlikuju od ustaljenih visočkih. Nakon našeg povratka su oni koji nisu bili sa nama željno iščekivali raport koji je glasio vrlo kratko – „Šta da vam kažemo; hrpa kamenja na sred livade. Brda ni za lijeka, sve sama ravnica. S jedne strane stado ovaca, s druge jato gavrana. Između svega toga turisti.“ Izraze njihovih zbunjenih lica je teško opisati ali smo se vjerovatno rijetko kada onako slatko ismijali. Iako ispravan, opis je daleko od stvarnosti i ličnog doživljaja.
Udaljen samo dva sata vožnje, u okružju britanske pitoreskne seoske idile, smješten na ogromnoj zelenoj površini ili što bi naš narod rekao livadi, Stonehenge predstavlja jednu od najčuvenijih turističkih atrakcija Velike Britanije. Promatrajući cjelokupnu infrastrukturu konstruisanu oko „hrpe kamenja“ slobodno mogu reći da su sve fascinantno podredili turistima i njihovim potrebama. Ogroman parking za automobile i autobuse uz ogromni kompleks restorana i suvenicrnice su tek početak onoga što znatiželjne očekuje. Sa nimalo jeftinom kartom koja uključuje prijevoz i ulazak, za mnoge mjesto sa posebnom energijom, ovaj nacionalni spomenik i jedno od svjetskih čuda uvršeten 1986. godine u UNESCO-ov popis Zaštićene baštine, mami uzdah i ostavlja bez riječi svakoga ko se nađe na tom mjestu. Iako se stoljećima smatralo da su ga sagradili druidi pa po nekim pretpostavkama čak i Rimljani, ovaj pretistorijski spomenik smješten na Salisburškoj nizini je prema istraživanjima iz 20. stoljeća sagrađen od strane neolitskih naroda britanskih otoka prije 5000 godina. Mada se još uvijek nagađa njegova prava namjena, smatra se da je nekada služio kao hram za vjerske obrede i rituale. Na britanskim otocima se nalazi više od 100 kamenih krugova, no Stonehenge je svakako jedan od najupečatljivijih. Mjesto naprosto preplave deseci hiljada turista svake godine za vrijeme Festivala solisticija. Igra sunčevih zraka koje prolaze kroz preostalih 17 od prvotno vješto sagrađenih 30 kapija privlači kao magnet ljubitelje i štovatelje ovoga prirodnog događaja.
Na sam spomen solisticija se uvijek slatko nasmijem prisjećajući se dešavanja koja se istovremeno zbivaju na visočkoj piramidi, gdje se iz godine u godinu okupljaju fanatici, kako ih mediji vole nazivati, i održavaju svoje rituale. Iako je prošlo već osam godina od takozvanog otkrića nečega što zapravo još uvijek nije naučno dokazano, visočkih piramida, prvotna zaluđenost je splahnula a akademska zajednica se polako distancirala od cjelokupnog projekta. Možda je Osmanagić trebao između silnih prodavanja magle po svijetu o brdima piramidalnog oblika i dobijavnja akademskih titula na osnovu nečega nedokazanog malo obići Stonehenge i povesti kojeg visočkog pristalicu te teze, te vidjeti na kakav način se pravi bizniz iz skoro ničega. Od marmelada, alkoholnih i bezalkoholnih pića, preko knjiga pa do nakita i sve to u znaku slova pi (simbol koji predstavlja lukove/kapije Stonehenge-a). Kažu da je neke stvari lakše naučiti i prihvatiti ako se uz njih vežu priče. Možda bi sva silna priča o visočkim piramidama urodila plodom od kojeg bi danas mnogi uspješno živjeli, samo da se uspjela ispričati dobra i za slušaoca zanimljiva priča. Kako god, Stonehenge je doživljaj sam za sebe. Mjesto mira i za pojedine mjesto meditacije. Biti dio nečega tako velikog je neopisivo. Možda se dogodi ipak čudo i kroz nekoliko stotina godina neko bude isto tako mislio o visočkim piramidama. A do tada nama ostaje u naslijeđe da brinemo i čuvamo Stari grad na Visočici.
(Replika nastambi graditelja Stonehenge-a)