Ova press konferencija zakazana je sa namjerom da prisutne i građane upoznam sa razvojem situacije u “Krivaja-Mobel“ Zavidovići iz mog ugla, kao bivšeg generalnog direktora. Osnovni razlog mog obračanja leži u činjenici da je u javnosti objavljeno jako puno neistina i dezinformacija iz kojih se stvorila pogrešna slika o ovom preduzeću. Prije mog dolaska na čelo ovog preduzeća bili su zaključeni svi kupoprodajni ugovori i anexi između IP „Krivaja“ u stečaju, Vlade FBiH i Razvojne banke s jedne strane i Ortačke grupe i „Krivaja-Mobel“d.o.o s druge strane. U moje vrijeme je samo uplačen porez na promet nekretnina po ovom ugovoru od strane Ortačke grupe. Ukratko, samo da Vas i građane informišem da su predmet prodaje po javnom oglasu isključivo bile nekretnine i pokretne stvari iz popisa,a da nigdje ni jednom riječju nisu spominjani radnici. U skladu s zakonskim procedurama je potpisan kod Notara kupoprodajni ugovor sa postignutom cijenom od 8.700.000KM. Bitno je napomenuti da ovo nije prodaja iz postupka privatiacije, nego prodaja nekretnina iz stečajnog postupka i to iz sedmog pokušaja, koliko je predhodno po raznim postupcima bilo pokušaja prodaje ovog industrijskg komplexa. Naknadno je uz saglasnost Vlade Federacije i odbora povjerilaca data saglasnost i potpisan Anex 1. Ugovora u kojem je umjesto prvobitnog načina plačanja kupoprodajne cijene dogovoreno da se iznos izdvojenog namirenja prema Rzvojnoj banci u iznosu od cca 6,5 milion KM namiri preuzimanjem i reprogramiranjem kredita od strane „Krivaja-Mobel“ Zavidovići. Potpisivanjem ugovora o preuzimanju i reprogramu kredita kod Razvojne banke,IP „Krivaja“ u stečaju je automatski rasterečena tog duga prema Razvojnoj banci a Ortačkoj grupi evidentirano izvršenje obaveze po kupoprodajnom ugovoru u tom iznosu. Anexom 1. Ugovora o preuzimanju kredita i reprogramu je preuzeta obaveza o očuvanju 800 radnika ,za vrijeme trajanja vraćanja kredita. Ovim Ugovorom je definisana mogučnost ne raskidanja ugovora, nego se proglašava kredit dospjelim u cijelosti i pokreće se mehanizam naplate, putem blokade računa ili prodaje hipotekarne imovine. To je jedini zakonski mehanizam koji je moguće u ovom trenutku u skladu sa ugovorom pokrenti i realizovati. Sve ostale silne najave o raskidanju kupoprodajnog ugovora su pravno neutemeljene i ne želim ih uopće komentarisati. O tome će svoj sud dati pravosudni organi u koje kao legalista vjerujem. Sada bih Vas želio informisati o nekim činjenicama vezanim za zatečeno stanje kada sam došao na čelo ove kompanije i stanje obaveza prema radnicima i Državi u vrijeme otpočinjanja serije štrajkova, koji su rezultirali totalnom blokadom preduzeća. Ove podatke želim iznijeti pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću, da bi javnost mogla izvući zaključke šta je stvarno na sceni u „Krivaji-Mobel“ Zavidovići. Sve što sada iznesem spreman sam zvanično dokumentima potkrijepiti. Zatekao sam stanje početkom juna 2015. godine da nisu isplačeni doprinosi i porezi na plaću ni za jedan mjesec 2015 godine,kao i za decembar 2014. godine. Neto plata je bila isplaćena za april 2015. godine. Radnicima koji su bili privremeno spriječeni za rad nije obračunavana plata za vrijeme koje nisu radili, s tim da je bio potpisan tromjesečni protokol o akontativnoj pomoći od po 150KM uz obavezu vraćanja kada počnu raditi. Radnicima nisu ovjeravane knjižice zbog duga prema KZZO. Mojim dolaskom je prvi put u toj godini isplaćena plata krajem juna za maj zajedno sa doprinosima i porezima na platu. Uslijedila je blokada svih naših računa zbog neuplaćenih zatečenih doprinosa poreza na plate koja je trajala skoro mjesec dana. Intezivnim aktivnostima sam uspio postići sporazum sa Poreskom uravom i potpisati protokol o reprogramu obaveza uz hipoteku kao garanciju plaćanja tih obaveza. Naredne dvije plate sam isplatio takođe zajedno sa doprinosima i porezima kao i tri mjesečne rate (za 9,10 i 11 mjesec) zaostalih obaveza po protokolu sa Poreskom upravom. Odgovorno tvrdim da smo u vrijeme početka serije štrajkova imali izmirene obaveze prema državi i normalno ovjeravali zdravstvene knjižice. Ovu svoju tvrdnju potkrepljujem Uvjerenjem Poreske uprave i Uprave za indirektno oporezivanje. Uz to sam sindikalnom odboru ponudio umjesto akontacije i obaveze vraćanja bespovratnu nadoknadu plate za radnike koji su bili na privremenom prekidu rada u skoro istom iznosu koliku su dobijali akontaciju. Na žalost sva moja nastojanja i značajno povoljnije stanje obaveza u odnosu na zatečeno stanje nisu bili dovoljni da ih nagovorimo od obustave rada.Sve nedvojbljeno ukazuje da su razlozi za ovakvo postupanje sasvim druge prirode a sve ukazuje na završni čin upisa imovine u katastru općine Zavidovići. Nakon nekoliko zajedničkih sastanaka i telefonskh razgovora sa predsjednicom Granskog sindikata gđom Lejlom kao i sa savjetnicima Premijera Federacije Novalića i naših zajedničkih nastojanja da radnike vratimo na radna mjesta, nakon neuspjeha svi smo zajednički zaključili da iza ovih kolovođa stoje interesne skupine koje koriste ove radnike za ostvarivanje svojih ciljeva a da najmanje skoro nikako ne vode računa o njima samima. Kao socijaldemokrata sam uvijek imao korektan odnos prema sindikatu i radnicima a i to Vam mogu potkrijepiti sa bezbroj primjera: samo neke da navedem platu u firmi u kojoj sam bio direktor 9 godina sam u punom iznosu zajedno sa doprinosima isplaćivao prvi radni dan tj. prvog u mjesecu za prethodni mjesec i svih 9 godina isplaćivao 13-tu platu i drugi primjer da je na zboru radnka RMK „Promet“ gdje sam takođe bio direktor jednoglasno ponuđeno od radnika ovlaštenje da upravlam sa njihovim dionicama na prvoj skupštini dioničarskog društva.
Dolazak na čelo ove kmpanije za mene je bio poslovni izazov jer sam procijenio da se može pokrenuti proizvodnja u svim pogonima i uposliti svi radnici pa čak i povećati određeni broj radnika. Zbog nemogućnosti obezbjeđenja bukove oblovine nije bilo moguće uposliti 800 radnika i zbog toga je sve i jedan mjesec ostvaren gubitak koji je u prosjeku za prvi deset mjeseci bio 350 hiljada KM, sa dostignutim akumuliranim gubitkom sa 3,5miliona za deset mjeseci uključio se alarm da se pod hitno nešto mora učiniti ili ode firma u stečaj. Sve su opcije razmatrane kako od strane Uprave i vlasnika tako i zajednički sa Vladom i potencijalnim investitorima. Moja opcija je bila uvođenje novih investitora, kako bi zaštitili radnike jer u protivnom je neminovno proglašavanje tehnološkog viša u interesu očuvanja ostalih radnih mijesta koji se mogu uposliti. Javno sam na sastanku u Federalnoj vladi saopštio, kao i na sjednici općinskog Vijeća Zavidovići, da ću se povući ukoliko ne nađemo zajedničko rješenje o uposlenosti svih radnika i da ja neću davati otkaze radnicima. Svoju namjeru sam Upravnom odboru i ozvaničio 16.11.2015. godine od tada mi je u skladu sa menadžerskim ugovorom počeo teći otkazni period. Sve vrijeme sam intenzivno pregovarao sa potencijalnim investitorima u cilju razrješenja ove agonije. Konačno smo 26.01.2016. god došli do usaglašenog teksta ugovora o ulasku stranog investitora u halu namještaja IV koji ima radni prostor od 15.500m2 i koji odgovara potrebama investitora koji ima namjeru preseliti kompletnu fabriku namještaja iz Njemačke, sa najsavremenijim CNC mašinama. Kod ovog investitora bi se mogli zaposliti svi radnici koji zbog nedostatka sirovine u „Krivaja-Mobel“ nisu bili radno angažovani, a kroz poslovnu saradnju bi se mogle raditi određene pozicije za namještaj u „Krivaji-Mobel“ kao i pružanje usluga sušenja. Bitno je napomenuti da ovaj investitor ne koristi istu sirovinu za proizvodnju namještaja kao „Krivaja-Mobel“. Dogovorenom cijenom zakupa bi se skoro u cjelosti mogao vraćati kredit kod Razvojne banke i obezbijediti dugoročna uposlenost svih radnika i stabilna likvidnost preduzeća. Pošto sam stvorio preduslove, kroz obezbjeđenje investitora za punu uposlenost svih radnika od 01.03.2016. kako je ugovorom predviđeno da bi investitor ušao u posjed iznajmljenog pogona, smatram da sam svoju misiju ostvario. Kako su nerazumna dešavanja jos uvijek na sceni odlučio sam da se u potpunosti povučem i prepustim pravnim ekspertima da razriješe ovaj čvor što prije u protivnom će i ova prilika propasti. Zvanično sam prekinuo radni odnos sa 01. Februarom. 2016.godine.