Wasila Ahmada ubili su Talibani ove sedmice na putu prema školi, osvetivši mu se tako za djela koja je učinio kao borac vladinih policijskih snaga na jugu Afganistana.
Njegova kratka karijera i brutalna smrt u prvi plan je istakla gorući problem te zemlje u kojem glavnu ulogu imaju djeca borci, kao i eskalacija surovosti građanskog rata.
“Jedna strana ga je učinila poznatim, a druga ga je ubila. Obje strane su ignorisale zakone i postupali protuzakonito“ rekao je za AP, Rafiullah Baidar, glasnogovornik nezavisne Komsije za ljudska prava u Afganistanu.
“Moguće je da uzeo oružje kako bi osvetio oca, ali je potpuno ilegalno od strane policije da ga proglasi herojem i otkrije njegov identitet, posebno pobunjenicima. Grupe za ljudska prava već niz godina upozoravaju da je regrutacija djece u Afganistanu mnogobrojna, posebno u policijskim snagama. Ipak, regrutovanje djece koja još idu u osnovnu školu nije tako uobičajena.
Ahmadovo bucmasto lice, bez ijedne adolescetne dlake, postalo je popularno u Afganistanu, nakon izvještaja o njegovoj borbi i oslobađanju provincije Urzugan od Talibana prošlog ljeta.
Društvene mreže su objavile njegovu sliku sa prevelikim šljemom i očito prevelikom automatskom puškom koju njegove ručice čvrsto drže. Na drugoj fotografiji je u vrećastoj policijskoj uniformi, dok ga službenici obasipaju vijencima žarkih boja slaveći pobjedu. Na trećoj fotografiji nosi pojas municije koji je očigledno pretežak za njegovo krhko tijelo.
Ahmad je uzeo oružje zajedno sa svojim ujakom Mullah Abdul Samadom, nekadašnjom pobunjeniku koji je prebjegao u vladine snage, nakon što su Talibani ubili Ahmadovog oca, a Samada ranili.
Jedan od veterana, komandant je tvrdio da je njegov rođak uspješno vodio desetinu odraslih muškaraca više od mjesec dana, dok su se stariji oporavljali od zadobijenih povreda. Čak je sa krova jedne kuće ispaljivao granate na pobunjenike koji su ih opkolili u distriktu Khas Uruzgan.
„Borio se tako čudesno“, rekao je Samad za New York Times. Kada smo prekinuli opsadu, grupa je odvezena u glavni grad provincije, Tirin Kot, gdje je Ahmad predvodio paradu pred medijima.
Ta šetnja trebala je predstavljati prekid njegove vojne karijere, bar na nekoliko godina. Vratio se u školu i živio sa svojim rođacima, iako su ga svi još uvijek hvalili zbog inicijative u borbama. Sanjao je o povratku borbama.
“O njemu, hrabrosti i njegovim herojskim djelima se pričalo na posebnim seminarima u policijskim stanicama“, rekao je šef policije Mohammad Karim Khadimzai, za NYT. „Bio sam protiv tog poteza i savjetovao sam nadređene da umjesto što ga ohrabrujemo da se pridruži vojsci, trebamo da ga pustimo da ide u školu. Premlad je da bi držao pištolj.“
Upravo je na putu za školu ubijen, kada su Talibani u njegovu glavu isplaili dva metka. Odogovornost za napad preuzeli su objavivši to na svojoj webstranici, piše AP.
Predsjednik Ashraf Ghani je izdao stroga naređenja kada je u pitanju mobilizacija djece, ali to je prespor proces za koji je prekasno, kažu u Međunarodnoj organizaciji Child Soldiers. “Nema dovoljno političke volje da se pozabave ovim pitanjem…vlada se obavezala na to, ali vrlo malo mjera je provedeno“, kaže Charu Lata Hogg, direktor pomenute organizacije.
Kako se navodi u izvještaju Vijeća sigurnosti UN-a objavljenom prošlo ljeto, regrutaciju djece pokreće mix patriotizma, siromaštva, časti i dječije dužnosti. U nekim provincijama na jugu i istoku zemlje, svaki deseti policajac je maloljetnik, a u nekim regijama gdje vlada bezzakonje taj broj je sigurno veći.
Talibani također koriste djecu borce kao špijune i bombaše samoubice, kao što je to bio slučaj u napadu na Francuski kulturalni institut u Kabulu prije godinu dana, u kojem su poginule najmanje dvije osobe.
federalna.ba/guardian.co.uk