Nešto ranije čitali smo o mogućoj turističkoj atrkaciji u Visokom, gdje bi turisti koji su željni adrenalinskog doživljaja i stvarnog uzbuđenja noćivali u prostorijama Općine Visoko iščekujući fenomen ukazanja novih uposlenika, svjedočeći na taj način paranormalnom, dapače, spiritualnom iskustvu. Na spisak takvih atrakcija čiji je procvat buknuo u zadnje četiri godine možemo dodati još jednu. „Uskrsnuće“ !!! Nevjerovatno je kako nam sve ide od ruke. Ideje od milikon dolara nam same padaju u krilo. Zašto to ne iskoristiti. U ovu atrakciju bi mogli iskoristiti povratak, kako nezvanično saznajemo, praoca kulture u Visokom, čovjeka koji je u opstanku na direktorskom mjestu svima postavio letvicu tako visoko da je pretpostaviti da će taj rezultat, naravno kada napokon napusti to mjesto, i kada većina nas čitalaca i svjedoka današnjice bude dva metra ispod zemlje, jednostavno morati ući u Ginisovu knjigu rekorda. Bilo bi ovdje posla i za paleontologe, arheologe, antropologe, psihijatre, spritualiste i gatare našireg mogućeg konteksta. A sada ozbiljno! On se vratio.
Gurnuo prst u oko onim koji su mu omogućili da se elegantno izvuče, a da ne odgovara za sve marifetluke koji su se tokom godina njegove neprikosnovene vlasti i tapije na kulturu u Visokom dogodili. Javna je tajna da je nagrada koju je dobio prije nekoliko mjeseci bila „sikteruša“. O tome se pričalo. Ovo što se vratio je dobro. Možda će sada morati dati odgovore na neka pitanja, o mogao je sa bolovanja u „peMziju“. Ovo naravno kažemo, uz pretpostavku, da je vlast poštena, pravedna, usmjerena ka interesu zajednice i građana, bla bla. A znamo da nije!
Međutim, ova vlast je toliko jadna i nesposobna da im čak i ovakav kompromitovan i, u političkom smislu, nebitan „kadar“ prkosi. Poslije ovakvih stvari čovjek ih može samo sažaljevati. Nisu čak u stanju ni „počistiti u kući“. Ovo je apsurdna i nenormalna situacija, teška za želudac. Kako očekivati da se uhvate u koštac sa pravim problemima, teškim, kompleksnim, kad ne mogu poslati u penziju ohrndanog i nebitnog njega.
Zato smo tu gdje jesmo, zato je Kakanj za nas Ženeva, a Ilijaš Bazel.
E, sad, ako se složimo da je ovako, pitanje se postavlja, kolike smo mi budale, kad dopuštamo da nas ovakve budale vode? Koliko smo mi glupi, jadni, bijedni i nesposobni? To neka se svako od nas upita. Mi glupani šutimo i gledamo kako oni, nezasluženo, dobro žive, sve na naš račun. To bi još bilo i svarljivo da nam svojim istupima ne poručuju svaki dan: stoko, marvo, nemojte mislit i vjerovat vlastitim očima, mi smo da to radimo za vas. Šta hoćete, dobro živite! Zar ne mislite da je ovo uvreda za inteligenciju, a svi mislimo da smo nešto, fol, pametni. Nismo, čim dozvoljavamo da nas na ovaj način prave budalama.
Znamo da je vlast sama sebi svrha, da smo mi njihov servis, a ne oni naš, znamo da su to ljudi koji u normalnom sistemu bi vjerovatno umrli od gladi, jer ne znaju ništa raditi, nisu ni za šta sposobni, a do srži su pokvareni. Ja razumijem njihove zebnje, strahove, makijavelistički model razmišljanja, jer nije jednostavno kad imaš situaciju kao što je sada, ne radiš ništa, sve imaš, uvažen si i cijenjen, imaš brojne beneficije, ne odgovaraš ni za šta, sve ti je plaćeno, plata ti ide direktno u štednju……
A onda sve to izgubiš, a nesposoban si i bezvrijedan na realnom tržištu rada. I možda najvažnije, ne pitaš se, a navikao si. To su „zorovi“!
Budite sigurni da su to njihovi najveći strahovi, da jedino to uzrokuje da se bude znojni u gluho doba noći. Zato su spremni na sve, varati, krasti, ulagivati se, obećavati, samo da traje.
Kad se ljudima da, kad mogu, kad ih niko ne smeta i od njih traži odgovornost, dabogda vladali hiljadu godina! Naravno, on će i tada biti direktor, a umjesto topa ispred muzeja biće neki laserski top, ovaj će se prodati.
Kaže jedan ozbiljan pisac, ne ko ovi naši: „Narod koji izabere korumpirane, prevarante, lopove i izdajnike nije žrtva, već saučesnik!“.