Visoko nema privilegiju kao neke općine u okruženje da budžet može recimo udvostručiti samo zato jer ima rudnike, cementaru ili elektranu. Taj hendikep za budžetske hijene koje političkim putem i ugrađivanjem u procente sebi obezbjeđuju drugačiji život od prosječnih stanovnika u Visokom nadomješćuju mrvicama iz javnog sektora kroz tendere, građevinske dozvole, kojekakve takse i u posljednje vrijeme kroz totalnu rasprodaju zemljišnih posjeda arapima.
Do narednih Lokalnih izbora izuzmemo li onaj mjesec predizborne kampanje ostalo je svega šest mjeseci i tamam toliko vremena da se još nešto ulovi u mandatu ove vlasti. Malo je prostora za manipulaciju i njegovo veličanstvo “10%”. Kao zlatna žila lovaca na takve stvari ostali su još projekti Centra za upravljanje otpadom i famozni kredit od 4,5 miliona eura za vodosnabdijevanje. Upravo ove dvije stvari su razlog i opravdanje pojedinih “privrednika” za njihovu bliskost sa izvršnom vlašću i samom načelnicom nadajući se da će biti nekih poslova za njih i njihove firme, odnosno neke od njihovih firmi, obzirom da vrlo često gase stare firme sa dugovima i otvaraju potpuno nove i “čiste” za učešće na tenderima po principu kako je to onomad radio i Lijanović.
Ostaje pitanje imaju li dovoljno vremena za nove rastale, usluge i kontrausluge, lažna prijateljstva i druženja nazor. S tim da im ostaje i pitanje kada u oktobru dođe neka nova vlast i ako bude poštena i drugačija od ove, kako će pravdati svoja poslovanja sa Općinom.