A, mali čovjek je skromno, u skladu sa svojim mogućnostima i logistikom, jebao majčinu majku bandi crvenoj, njihovom rodu i porodu.
Ovo je zemlja užasa, srama i gadosti. Evo koliko juče, bestijalna grupa antifašista organizovala je mirnu šetnju do Partizanskog groblja u Mostaru. Čuj mirnu? To je bilo sve, samo ne mirno. Ti zli provokatori, ti matori komunisti, okrvavljenih očiju i naoštrenih zubnih proteza, svojim mimohodom samo su provocirali običan puk.
Puk koji se klanja Anti Paveliću, Alojziju Stepincu, ustašama, puk koji podržava novog hrtvatskog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Dakle, normalan svijet.
A, šta radi crvena bratija? Crvendaći slave 71. godišnjicu “oslobođenja Mostara od fašizma”. E, neće moći, Kmeri dalmatinski, hercegovački, bosanski, slovenački, makedonski…! Džaba ste dolazili u naš ponosni Mostar! Džaba vam sindikalni i penzioni popusti na autobuse kojima ste se dovezli da kaljajte grad podno Veleža. Neće da može! Idite u svoje Ljubljane, Skopja, Sarajeva, pa se tamo šepurite u mrskim partizanskim odorama! I ko je, na kraju krajeva, dozvolio ovakav jedan sraman skup? Ko je odobrio ovo bogohuljenje i pervertiju???
Ali, znajte, stajaće Mostar još tisućljećima razjedinjen sa rupama od gelera na obje strane! Opstaće Mostar, gajeći djecu koja nikada, nikada neće prelaziti u tuđinski, drugi dio grada. Cvjetaće fašističko cvijeće, buktaće fašističko snoplje, šetaće gradom falange mladih nacista i fašista, koje nikada, nikada više neće dozvoliti da se petokraka zavijori nad Neretvom! Dabome!
Ponosno sjeme fašizma i razjedinjenosti koje je posađeno prije više od 70 godina nikada neće biti iskorijenjeno.
A, promislite u ovom zlu od šetnje i mimohoda, kako li je tek bilo poštenim policajcima i prašinarima koji su obezbjeđivali ovaj sramni skup? Kako li je bilo ljudima čiji su djedovi ponosno pod ustaškom kapom ginuli za NDH, da sada gledaju kako im po gradu, kao u najcrnja vremena socijalizma, vršljaju zlodusi partizanski? Sve sa ordenjem, titovkama, crvenim zastavama i mrskim zvijezdama? I kao da im to nije bilo dovoljno, poveli su sa sobom vražji okot, djecu, unučad i praunučad. Ne bi li, kobiva, pokazali da antifašizam živi i dalje. A, poštene snage reda su ’41 ovakve sprovodile u logore, a nisu obezbjeđivale njihovu šetnju. O, svijete, u šta si se okrenuo!
I hoće li iko toj policiji bar uvećati platu za ovaj mjesec? Hoće, vraga. Tačnije, hoće, Tita crnog, daleko mu Kuća cvijeća. Pa, lakše bi bilo hrabrim policajcima obezbjeđivati paradu ponosa, pederski maskembal, nego ovu sramotu. I lakše i bezbjednije.
Štuje rob fašistu svog
U svom ovom zlu koje je u nedjelju pogodilo Mostar, ima i svjetlosti, iskonske topline i domoljubive osjetljivosti malog čovjeka. A, mali čovjek je skromno, u skladu sa svojim mogućnostima i logistikom, jebao majčinu majku bandi crvenoj, njihovom rodu i porodu. Hrabriji mali ljudi su imali nakanu baciti i pokoji kamen na gubavu povorku, ali su ih zli specijalci (sigurno sarajevske balije ili banjalučki četnici), omeli u nakani da kamenuju povorku srama.
I mladost se nije obrukala. Kao i svake godine na Valentinovo, mladi ljudi, ogrijani Božjom promisli i ljubavlju, izvalili su, isprevrtali i zdrobili partizanske spomenike, ispisali nove uvredljive grafite, a spomen ploče sa imenima poginulih boraca jednim dijelom su polomili, izmjestili sa postolja, a one rijetke, koji su ostali čitavi, okrenuli su naopako. Ove junoše pregaoci nisu mirovali, pa su veliki doprinos dali u posljednje dvije godine u borbi protiv antifašizma. Tako su, u više navrata, polivali naftom, pa palili velike čemprese u središtu spomenika. Na taj način, kao što je i red, uništena je većina zelenog pokrivača zloglasnog partizanskog groblja. I uništavanje ovog zloglasnog spomen-obilježja traje više od dvije decenije. Kao što i dolikuje. Kao što je i red. Kao što vrijeme i povijest zapovijedaju.
I džaba su crveni sakupljali razbijeno kamenje i vraćali spomen ploče na njihovo mjesto. Džaba vam, bando partizanska! Opet će Mostar ustati, samo dok vam grbava leđa vidi. Opet će ploče biti razbijane, grafiti pisani…Opet će gradski heroji, kao 2014. god., paliti ulaz na Partizansko groblje. Da očiste i purificiraju grad od komunističko-partizanskog zla.
Niste dobrodošli, shvatite. Antifašizam u Mostar nije dobro došao, ni prije sedamdeset godina, ni prije dvadeset godina, ni danas. Nikada! Zar vam dvije škole pod jednim krovom ne govore to, zar vam podijeljen grad ne govori to, zar vam utakmice između Zrinjskog i Veleža ne govore to, zar vam veliko U na svakoj zgradi ne govori to???
Pa, šta hoćete, da se opet kotite i množite kao nekada.? Zar je Drugi svjetski rat sa svim klanjem po nacionalnoj osnovi uzalud vođen? Da bi vi sada, kobiva, pod jednom zvijezdom mirili ljude.
Neka, hvala. Nikad više mira, pomirenja, nikada više miješanih brakova, druženja nekog Franje i Jusufa. Dosta su Mostarci taj mrak gledali. I previše.
Sada, 71 godinu nakon tzv. oslobođenja od fašizma, grad diše fašističkije nego ikada. U inat partizaniji. Ljudi se dijele kao podivljale ćelije raka. Ljudi se mrze kao ‘41, kao ‘92, i više i jače.
Eto vam vaš antifašizam, borba za nekakvo jedinstvo među narodima i pravičnost. Mostar ostaje Pijemont, ostaje ponosno uzdignute ruke podno Veleža da baštini fašističke tradicije. I samo da znate, crveni, nema te ljubavi koju mi mržnjom nećemo poništiti.
A, dogodine, ako treba, i bagerima će Partizansko groblje biti poravnato. Možda nikne kakva crkva ili šoping mol. Jer toga uvijek treba, jer je to nama naša borba dala.
Ovo je sva istina o Mostaru, a vi pričajte o antifašizmu i ostalim pederskim sranjima.
I biće devastiranja do kraja povijesti. Upamtite, fašizam nikada nije umro! A, antifašizam? Ovih par čičica, baba i nešto njihove unučadi? Lako ćemo za njih.
Za Mostar spremni! Uz kurac čitavom svijetu, razumu, logici, pameti, ljubavi, istini, pravdi, pravičnosti, ljudskosti. Jebo to!