U jednom malom noćnom razgovoru u vodu su pale sve njegove konstrukcije o sklanjanju u političku scenu od procesa Pliva, a uz to je izgubio i kredibilitet, sve u jednom satu u Beču, u poslovnom svijetu. Iznenadni hrvatski premijer, ostao je iznenađen “stavom” Europe, ali i stranih objavještajnih službi, koje se njime bave već oko četiri godine, te im hrvatski premijer i nije neka nepoznanica, dok se hrvatske službe njim – uopće ne bave! No kako bilo, premijersko mjesto činilo mu se upravo idealno od sklanjanja od progona u slučaju Pliva.
Taj “stručnjak sa stavom” prema naciji, “na van”, rekao je kako je ostavio “show” od posla u Kanadi, dobru plaću, a sve pod kapom sućuti prema svojoj zemlji, prihvativši pomoći joj – da se izvuče iz gliba. Iz Kanade se pak, doznaje, kako Orešković i nije baš tako sposoban, kako ga se predstavljalo u hrvatskoj javnosti i poslovnom svijetu, a nema niti političku snagu, nikakvog političkog iskustva za premijera ikoje zemlje. On je zapravo tek vojnik koji besprijekorno izvršava naredbe, pijun velike i moćne korporacije, posve adekvatno nagrađen za svoj posao.
Uostalom, ni jedan do sada premijer, svi bivši, koje se redovito prikazivalo kao visprene oslobodioce dužničkog ropstva Hrvata, nije, nakon što je otišao s premijerske pozicije, otvorivši svoju privatnu tvrtku, uspio održati u privatnom biznisu. Svi su redom propali! Ali, Orešković nije niti nevino, umiljato janje, priključeno na dvije matere.
“Ostavio je dobar posao u Kanadi, s dobrom plaćom, kako bi pomogao Hrvatskoj? Ili je došao na mjesto premijera, koje mu je servirano, kako bi se sklonio, dok strane službe prikupljaju dokumentaciju u slučaju Pliva, koju je opustošio? Hrvatske službe se uopće ne bave Plivom, no strane itekako”. Prihvatio je premijersko mjesto, kako bi se zaštitio – barem na određeni rok, u kojem će se nešto već dogoditi, sklonivši se u hrvatski politički milje. Nema tu puno domoljublja…”, kaže izvor.
Kako je Orešković ipak odgovoran za postavljanje ministara, uopće ne baratajući političkom materijom, apsolutno politički nepismen, nedovoljno upoznat s njihovim prijašnjim radom, imenujući ih zdravo za gotovo, tek u plasmanu priče “da su dobar izbor” i ovlaš odrađenim razgovorima pro forme s njima, zapravo je samo potvrdio da je politička marioneta. No, bez obzira na svoju sadašnju poziciju, Orešković ipak mora odgovarati stranim nadasve ljubopitljivim službama na nezgodna pitanja i potpitanja za svoj osobni rad u slučaju Pliva. Taj vrlo dobar posao, odrađen za stranu korporaciju, s puno i previše suspektne prodaje.
Premijersko mjesto učinilo se u slučaju Pliva, upravo savršenim kao zaštita od progona i ne odgovaranja na škakljiva pitanja stranih obavještajnih službi. Zasjevši na politički najvažnije mjesto u Hrvatskoj, retorikom prema otupjeloj naciji – da, računali su da je nacija otupjela, pa joj se može prodati bilo što i bilo koga – “kako je došao pomoći”, ostavivši sve “dobro” u Kanadi, njegov iznenadno propupali napad ljubavi prema Domovini i rodu svome, svatko s mrvom soli u glavi, shvatio je da se iza svega krije nešto veliko i vrlo osobno. A, “gdje je bio 1991?”
Tihomir Orešković je računao kako bi prihvaćanjem premijerskog mjesta, mogao, barem na rok od iduće četiri godine opstruirati istragu u slučaju Plive i sebe samoga, dobrano umočenog u taj slučaj tj. on ne bi bio procesuiran kao premijer, a tako mu je garantirano i prilikom “nemoralne ponude” premijerske pozicije. Na njoj bi mogao otezati i rastezati istragu s najmoćnijeg političkom mjesta u Hrvata.
“HDZ je europska muka već dvadeset i kusur godina, a od 11-og mjeseca 1993, je tumor Europske unije. Zbog desničarenja, ljenčarenja, prozivanja vlasti, bez programa, tek uhljebljenja svojih stranačkih ljudi, Europa ne gleda blagonaklono na HDZ. Samo prve dvije godine od postanka, HDZ, nije bio suspektan Europi”, kaže izvor iz europskih krugova.
Što god nacija mislila o bivšem premijeru Milanoviću, on dobro kotira vani. Njegov arogantni stav prihvaćen je kao fajterski u Europi i cijenjen je, dok se na Oreškovića gleda s upitnikom. Milanović je svjestan kako ne može biti ponovno premijer, ali Europa “gura” drugog “fajtera” – Ranka Ostojića na mjesto premijera, kad dođe do Oreškovićeve ostavke i slanja HDZ-a u političku ropotarnicu.
S druge strane, pobjednika na izborima Petrova i njegov MOST – Europa uopće ne doživljava. Ne spominje ga se u malim noćnim razgovorima u Beču, za stolom s Oreškovićem. Pretpostavlja se da će se Petrov, površnim procjenama, jer se nitko zapravo ne bavi tako minornim problemom kao što je Petrov, nakon ostavke premijera, pod pritiskom, sam povući izrijekom “kako je bio prevaren”.
Kako bilo, Orešković je dobio naputak u prošli četvrtak navečer, da sam odstupi s premijerskog mjesta u roku mjesec dana. Hrvatska neće na nove izbore, a na njegovo mjesto, spekulira se, doći će netko iz redova SDP-a. Kakva god bila percepcija SDP-a u hrvatskoj javnosti, vani je posve drugačija.
“SDP je stvorio dobru platformu, čvrstu, što sadašnji vladajući nemaju pojma što će s njom i kako će dalje na njoj. Hrvatska nema vanjsku politiku već više od dva mjeseca, premijer se bavi poslom ministra financija, te nije ništa učinio na političkom planu”, kaže izvor. “Orešković se bavi brojkama i slovima”, a u politiku se uopće “ne dira”, jer zna što ga čeka slijedeći mjesec,” kaže izvor.
“Ostojić je jedan od rijetkih ministara koji je držao svoje ministarstvo i iza kojeg su stajali njegovi ljudi, dok su ostala bila prepuštena zamjenicima, doministrima i inima koji su, u stvari i vodili ministarstva. Stoga je Ranko Ostojić jedan od izbora Europe, kao što je izbor i da Orešković ode. Hrvatska nikada nije bila tako blizu političkog dna, kao sada, s izjavama Tomislava Karamarka, koji je potpuno izgubio kompas – znajući što se priprema u ožujku; pad i odlazak s političke scene,” zaključuje izvor.