Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH na čelu sa Draganom Čovićem dobila je sve što je poželjela. Čović koji je na vrhu kompletne moćne finansijske piramide upravlja žilom kucavicom ove države. Jer gdje nema novca, nema ni moći, piše novinska agencija Patria.
Nedavno su mediji u BiH objavili da je nesumnjivo Dragan Čović jedan od najmoćnijih ljudi u Bosni i Hercegovini, koji je izdržao sve izbore, promjene, stranačka podmetanja i koalicije.
Iz svih kriza izlazio je jači nego što je bio i trenutno ne postoji niti jedan segment u Bosni i Hercegovini koji ne kontroliše na neki način – nebo, zemlju, podzemlje, pravosuđe, obavještajce, granicu, carinu, poreze, parlamente, vlade, koalicije i kantone…
No, krenimo redom. Na vrhu piramide je svakako Vjekoslav Bevanda, kadar HDZ-a koji obavlja funkciju ministra finansija i trezora BiH. Na državnom nivou važne funkcije obavljaju kadrovi HDZ-a u ulozi direktora i to u Upravi za indirektno oporezivanje BiH Miro Džakula, a da sve odluke i poslovanja budu „zakonite“ pobrinut će se HDZ-ov Dragan Vrankić koji obavlja funkciju glavnog revizora u državi.
I na federalnom nivou Čović drži finansije u svojim rukama. Jelka Milićević, ministrica finansija FBiH, kao glavna „savjetnica“ premijera Fadila Novalića određuje finansijske tokove novca.
Inače, Milićević i Bevanda osim što kontrolišu budžetske isplate novca članovi su i Upravnog odbora UIO-a i to s pravom veta, pa je jasno da u ovoj državi bez znanja i odobrenja Čovića, kada je riječ o novcu, ne može se ništa uraditi.
Da je SDA kao glavni partner HDZ BiH na vlasti u FBiH ali i na državnom nivou nemoćna, dokaz je i ponašanje Zore Dujmović, ministrice sporta i kulture u FBiH.
Dujmović je mimo svih zakonskih propisa i normi potpisala ugovore o raspodjeli milionskih sredstava udruženjima i manifestacijama po nacionalnom ključu (čitaj onim s hrvatskim predznakom), a SDA i Novalić, kao premijer, ostala je nemoćna i tek saopćenjima traži da se sporna odluka poništi.
Ali, uzalud vam trud svirači. Da SDA ima snage i državničke pameti, i daBakir Izetbegović (ne)svjesno nije predao sve finansijske tokove u ruke svom partneru Čoviću, ne bi se Dujmović ponašala bahato i dijelila i šakom i kapom budžetske novce.
Čović odlično pliva i pri tome ima svu moć da opstruira šta mu je volja, a što je ovjerio i mehanizmom koordinacije u kojem je navedeno da se kantoni ipak pitaju u odlukama koje će biti od državnog interesa u vezi sa vanjskom politikom naše zemlje. I tu se pokazalo da u SDA niko nije imao dovoljno mudrosti da shvati važnost mehanizma koordinacije, šta će to značiti za funkcioniranje ove države i suprotstavi se Čovićevom planu.
Interesantno je i da sa svega četiri delegata u Domu naroda BiH i sa 14 delegata u Domu naroda FBiH drži pod kontrolom parlamente, a u Predstavničkom domu PFBiH ima jednak broj poslanika kao što ima i opozicioni SDP.
Međutim, SDA im je dala legitimitet i ponašaju se kao da su oni apsolutni pobjednici Općih izbora.
I na silu usvojeni Zakon o radu odgovara Čoviću, jer je s njim bukvalno zabranio federalnim inspektorima da „češljaju“ privrednike u HNK i ZHK!
Dakako, Međugorje je sporno, i višemilionske utaje poreza u ovom turističkom i “svetom” gradu, ali nadležnosti federalnih inspektora u ovom dijelu BiH kojim suvereno vlada Čović, nisu validne.
No, osim odlično razgranate finansijske kontrole, Čović je i u policijskim strukturama postavio sebi odane ljude kao što je Zoran Galić, direktor Granične policije ili Đuro Knežević, zamjenik direktora SIPA-e, a koji pak preko Anđelka Hrgića bivšeg načelnika Kriminalističko-istražnog odjela SIPA-e drži sve konce u rukama.
No, o tome će svakako odlučiti i krajnju riječ dati Tužilaštvo BiH, jer krivična prijava je već stigla, a vrlo lako je moguće istražiti koje predmete je u ladici držao Hrgić.
Nije zgoreg pomenuti i Davorina Primorca, zeta Dragana Čovića, direktora BHANSA-e, čija je osnovna djelatnost – upravljanje zračnim saobraćajem iznad Bosne i Hercegovine.
Da savršeno upravlja i zna svoj krajnji cilj, činjenica je da je preko svog kadra Saše Dalipagića, zamjenika ministra prometa i komunikacija na brzinu, dok nema ministra (bošnjačka pozicija) gurnuo u proceduru prednacrt Zakona o dopunama i izmjenama Zakona o Javnom RTV sistemu u kojem ni manje ni više nego traži da BHRT emitira program na tri kanala, od kojih svaki emitira program na jezicima konstitutivnih naroda i pismu konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.
Tako bi se programi BHRT proizvodili i uređivali na način prilagođen potrebama pojedinog konstitutivnog naroda i emitirali iz iz Studija u Sarajevu, na bosanskom jeziku, iz Studija Banja Luci, na srpskom jeziku i iz Studija u Mostaru, na hrvatskom jeziku.
S obzirom na moć Čovića, pa i sa slabašnim brojem zastupnika u parlamentima moguće je očekivati da koalicioni partneri pristanu na ovakvo rješenje, a ako ne budu to uradili svojevoljno onda će Čović posegnuti za ucjenom. Ili ovako ili nećemo imati riješen problem finansiranja Javnog RTV sistema.
I svi građani u BiH vide stvarnu moć Čovića, izuzev njegovih partnera u vlasti Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, ali koji očito imaju debele razloge zašto ne vide.
Svoju poziciju političara broj jedan u ovoj zemlji, definitivno je ovjerio predajom „magla“ aplikacije za članstvo BiH u EU, što je proslavljeno vatrometom. Gdje drugo, nego u zapadnom Mostaru.