Isključivi sam pobornik toga da BiH i čitav region ostanu u miru i da svi treba da učine sve, čak i ako treba da se povuku korak nazad, a da se očuva mir i stabilnost na ovom prostoru. Volio bih da se između legitimnih predstavnika, a ne smutljivaca i raznih poltrona, srpskog naroda i bošnjačkog i hrvatskog naroda konačno nađe unutrašnji balans i dogovor o tome kako treba da se kreće. Ja vjerujem da to nije problem, istakao je u ekskluzivnom razgovoru za TV1 Milorad Dodik, predsjednik RS i lider SNSD,prenosi novinska agencija Patria.
TV1: Danas ste poprilično dugo razgovarali sa visokim predstavnikom Valentinom Inckom, mada ste i ranije i za naš medij znali reći da sve što radi Incko, radi protiv RS-a i srpskoga naroda, te da su bonska ovlaštenja pucanj u prazno. Kako je protekao današnji razgovor i o čemu ste razgovarali?
DODIK: Jasno je da su bonska ovlaštenja pucanj u prazno i ona ne bi bila provedena i to sam Incko zna veoma dobro, a mi imamo tehnologiju da to tako ne uradimo. Suština razgovora je bila da se upoznamo sa njegovim novim zamjenikom, Amerikancem, čisto protokolarno, naravno da su neke teme bile postavljene vezano za situaciju u BiH. Ono što je dominiralo jeste činjenica da je opseg OHR-a danas ograničen samo na Dejtonski sporazumi, da je suština pitanja u BiH vezana isključivo za put ka EU, te da je to nadležnost Evropljana, a ne OHR-a. Ta institucija je dejtonska institucija i sam Incko se složio da treba da se ispune uslovi, a to su ona dva preostala vezana za imovinu i opštu političku situaciju i da se treba zatvoriti OHR.
Nama je jasno što neki u Bosni ne žele da završe pitanje imovine kako je to dogovoreno na sastanku lidera 2013. godine u martu mjesecu ovdje u Banjaluci, gdje potpisan sporazum između nas iz RS-a ( mene i Bosića), a ispred bošnjačke strane tu je bio pokojni Tihić i Zlatko Lagumdžija, tu je potpis dodao i Fahrudin Radončić, a ispred Hrvata je bio Božo Ljubić i Dragan Čović.
Taj sporazum je i danas aktualan i da smo ga primjenili, a mogli smo, danas bi imali rješeno pitanje imovine i time pitanje i razloga zašto se blokira pitanje ukljiženja imovine na Ministarstvo odbrane, kako je to tamo predviđeno uz saglanost , ali je uslov bio da se u paketu riješi i ostala imovina u BiH. To neko neće, neće neki predstavnici Bošnjaka, oni misle da to treba proširiti, vidjeli smo neki dan i novi zakon koji se predlaže koji potpuno suprotan tome, tako da ostaju ti formalni uslovi da Incko može da nastavi što ne bi trebao da bude razlog, ali u svakom slučaju i njegov prethodnik Ešdaun koji nije imao razloge da nameće te zakone je napravio problem. Mnogo je tu tema na koje ne želim da se vraćam, ali na neki način i Incko smatra da je vrijeme da se zatvori ta priča.
Pričali smo i o drugim strancima angažovanim ovdje, kao što su tri sudije Ustavnog suda, kao što su što su i neki koji se nalaze u VTSV-u, Tužilaštvu, a stranci određuju šta će domaće sudije da rade, sve su to pitanja koja se moraju jednog dana stavit na stol u Bosni ako ona želi da izgradi identitet mjesta gdje se može sarađivati, mora se odustati od onoga što nam stranci tako često nameću kao dobre ustupke. Dakle nemoguće je kretati se dalje u BiH u kome u Ustavnom sudu sjede tri stranca sudije i zajedno da dva bošnjačka glasa donose odluke koje u pravilu idu na štetu druga dva naroda. To su stvari koje treba rješavati i krajnje je vrijeme da se to uradi. RS će se zaustavit na ovom pitanju i naš će prijedlog u tome pogledu biti veoma jasan. Dok se ne rješe ta pitanja stranih sudija teško će se moći odlučivati o bilo čemu drugom.
TV1: Razgovarali ste sa Valentinom Inckom. Može li se uskoro dogoditi sastanak Vas i američke ambasadorice u BiH?
DODIK: Ja stojim na raspolaganju. Kada budem imao potrebu za tim razgovorom, ja ću taj razgovor zatražiti. Kad god gospođa želi da razgovara, ja sam tu na poznatoj adresi u Banjaluci.
TV1: Žestok je verbalni rati između vladajuće koalicije i opozicije u RS. Ko stvara atmosferu linča – vladajući SNSD ili opozicija?
DODIK: Ne postoji linč. Slažem se sa vama, verbalni rat koji očigledno ne koristi nikome, pa ni javnosti, ali on je prouzrokovan ponašanjima. Opozicija misli da ovdje u vlasti ima nekih ponašanja koje njima ne odgovaraju. Oni u suštini nisu ni prekinuli sa onim što je predizborna kampanja od izbora koje su izgubili i na predsjedničkom i na nivou parlamenta RS, ali i na nivou Predstavničkog i Doma naroda BiH. Sve te izbore su izgubili. Tu frustraciju gubitnika su provukli kasnije. SDS nikada nije priznao taj poraz, mada je on legitiman i legalan. Ta jedna grupa ljudi je prihvatila Izetbegovićevu ponudu da uđe u Savjet ministara BiH. Bez obzira što su legalni, nisu legitimni, jer nisu dobili većinski glas iz RS. Nisu legitimni zato što odlučuju bez stavova RS i to predstavlja dodatan razlog. Drugi unutrašnji razlog je da oni koji su ranije vršili vlast, sada pričaju o nekom poštenju, a zna se na koji način je ko radio. Kada uporedite uporedite vlast između 2000. i 2005. godine, kada je premijer bio Ivanić, Mikerević, Bukejlović, onda ćete vidjeti da svi poslovi koji su tada urađeni bili su veoma loši za RS. Poslovi koje smo mi činili napravili smo mnogo dobrog vidljivog za RS. O tome možemo voditi debate dokle hoćete. U vrijeme Ivanića prodata je Kristal banka za jedan evro, Hipo banci, kasnije se saznalo da joj je cijena bila, a to se već provlači kroz neke strukture u Austriji, 10 miliona i jedan evro. Jedan evro je legalan, a za onih 10 miliona, vidjećemo na koji način se kretalo.
S druge strane, Ivanić je bio taj koji je jedini osuđen ovdje prvostepeno presudom Suda BiH, protiv čega sam ja bio da Sud presuđuje Mladenu Ivaniću, jer Sud RS treba da bude nadležan. Ali, on je jedini koji je presuđen. Niko od nas ovdje nije. U drugostepenom postupku, on je oslobođen. Mislim i da je trebao da bude oslobođen, ali protiv njega postoji ta formalna presuda i bilo bi moralno da ne pričamo o tim stvarima. Da ne pričam o nekim drugim promašajima. Mi smo učinili neke druge napore. Izgradili smo autoput do Gradiške, izgradili bolnicu u Bijeljini, izgradili prevoj Čemerno. Pravimo autoput do Doboja. Prije nekoliko dana puštena je u rad TE u Stanarima, koja je uz našu pomoć i našu administrativnu logistiku, prvi objekat te vrste na prostoru bivše Jugoslavije napravljen unazad 47 godina. Sve su to stvari za koje mi ne tražimo da oni nama priznaju, ali ne mogu ni da ih ospore. U tom pogledu, njihova zloupotreba institucija sa nivoa BiH, kako bi se obračunavali sa RS, samo može da bude na štetu BiH i to bi konačno mogao da zna i Bakir Izetbegović. Animozitet stvoren sukobom između institucija BiH i institucija RS isključivo je zbog ponašanja ljudi iz SDS, PDP i NDP. Kada to sve složite, onda vidite da je nemoguće obezbjediti pokušaj koji sam nekoliko puta činio da ih pozovem da razgovaramo o svemu tome, a oni su to odbijali, jer smatraju da je moj izbor nelegitiman ili neprihvatljiv. Eto, ja mislim da su oni tamo legalni, ali nisu legitimni.
Legalni su zato što imaju dovoljno glasova, a legitimni nisu zato što nemaju većinsku podršku RS da bi to mogli da budu. U svakom slučaju, iz te frustracije proizilazi potreba da sa nama ovdje ulaze u razne vrste političkih obračuna. Mi smo spremni za to, nećemo odustati. Možda bi bilo najbolje da nađemo način da sjednemo i vidimo na koji način ćemo se kretati dalje. To smo pokušali predsrpskim patrijarhom da učinimo. Rezultate tog sastanka neki od nas su poštovali, neki nisu. Nismo uspjeli. Možda je vrijeme da na neki drugi način sjednemo. Inače, rezultat frustracije opozicije je i gubitak njenog rejtinga. Oni znaju, a znam i ja, da prema istraživanju NDI, koji je njima dostavljen, da je njihova trenutna snaga pala za 13 procenata. To znači sa 24 na 11 posto percepcije u RS njima daju podršku. Dok je SNSD porastao sa 29 na 34. U tom pogledu treba primjetiti još jednu stvar. DNS koji je druga partija naše koalicije i koji je do sada uvijek bio ispod PDP ili oko PDP Mladena Ivanića, odnosno Borenovića, sada prema tim istraživanjima, DNS ima skoro devet posto podrške, a PDP se zadržao na šest posto. Dragan Čavić čak nije prešao cenzus u tim istraživanjima. Dakle, oni dodatno gube legitimitet. Mi jedva čekamo da dođe do lokalnih izbora da se to i pokaže. TV1: Priča oko Pavlović banke vuče se već mjesecima. Prije dva dana ste na press konferenciji pokazali ugovor za koji mislite da bi razriješio sve dileme. Zašto taj ugovor niste ranije pokazali javnosti? DODIK: A ko me je pitao za to? Ja nisam znao da je to problem. Samo sam pomenut u presudi Suda za određivanje pritovra od strane Tužilaštva i obrazloženja koje je ono dalo. Kada sam dobio to, onda sam smatrao svojom javnom i društvenom odgovornošću da o tome obavjestim javnost. Dakle, potpuno jedna špekulacija.
No, da idemo redom, ako je to moguće i hvala Vam za priliku da o tome pričam. Dakle, 2007. u uslovima kakvi su bili, a sigurno su bili bolji nego danas i to znamo, ja sam imao priliku i ponudu da kupim određenu nekretninu koja se “krsti” kao vila, koja je u dupleksu, i ne izgleda baš kao vila, ali neka se zove kako god hoće i kako god to neko hoće, smatrajući da na jedan legitiman način mogu da obezbjedim određenu imovinu sa kojom mogu da raspolažem u budućnosti. U razgovoru koji sam imao sa gospodinom Pavlovićem, zamolio sam ga da mi pomogne sa stanovišta kredita koji bi odobrila banka. Tada smo tražili modalitet. Rekao sam da nemam imovinu za hipoteku, a kada se ta imovina kupi, stavio bih hipoteku. Ja mogu onda da banci obezbjedim hipoteku za taj kredit. Gospodin Pavlović je prihvatio da se razmotri ta mogućnost i 2007. godine on je sa svog ličnog računa postavio depozit odnosno garanciju za taj kredit. Slobodan Pavlović, koji je veliki biznismen u Americi i koji ima dovoljno kapitala i u Americi i ovdje, učinio mi je ličnu uslugu i to uradio. Prema dogovoru, kada ja imovinu upišem u Beogradu, ta imovina se stavila u hipoteku. Tako je sve bilo. Dakle, 2007. godine odobren je kredit i taj ugovor postoji. Ja sam ga pokazao. Godine 2008. kada sam sve to završio sa imovinom, ja sam banku obavijestio i banka je odobrila sljedeći kredit da bi pokrila ovaj prethodni i deblokirala ovaj depozit koji je Slobodan Pavlović sa svog ličnog računa stavio za ovaj kredit. Oni su to deblokirali i obaveze su ostale na novom kreditu i na toj partiji kredita iz 2008. godine.
Šta se dešava? Ja sam već imao ugovor za izdavanje te prostorije za više od 4.000 eura, što je moglo da pokrije ratu kredita, koji je tada reprogramiran na veći broj godina kako bi rata zakupnine mogla da plati kredit. Tako se i dešavalo i tako se i dešava da se taj kredit redovno vraća. U međuvremenu, banka je, u skladu sa zakonom, ugovor iz 2007. godine čuvala pet godina, kako to piše u zakonu. Nakon toga, banka te ugovore ne mora da čuva i može da ih izlruči, uništi ili preda nadležnom arhivu. U svakom slučaju, banka je to zatražila u skladu sa zakonom, neko do službenika i taj dio ugovora je nestao, odnosno izlučen, zato što je to bilo u skladu sa zakonom. Sad je vidljivo da je bivši direktor banke sve to skupljao i onda kada je dobio otkaz u Pavlović banci, kao vid osvete prema Slobodanu Pavloviću i banci, zato što je trebao da otme od Slobodana Pavlovića, a čak je i mene molio da u tome učestvujemo, što sam naravno to odbio, on je, kada je isteklo to vrijeme i kada je njemu bilo poznato da je ta dokumentacija izlučena iz 2007. godine, ali je pokrivena kreditom iz 2008. godine. Niko se za pet godina nije bavio time, bilo je nekoliko revizija banaka i nekoliko drugih internih revizija i niko nije ukazao na problem tog ugovora. Dakle kada je vidio da su ljudi protovreni zbog toga što nema ugovora iz 2007. godine, koji je bio primaran razlog za određivanje pritovra, a druga dva su isključivo tehnička – jedan je uticaj na svjedoke, a drugi je da bi pobjegli jer su blizu granice sa Srbijom, dakle dva trivijalna razloga koja se tehnički uvijek iskazuju bilo kome bilo za što. Ključni razlog je bio ugovor iz 2007. godine. I mene su počeli javno pitati za taj ugovor. Ja sam zamolio članove svoje porodice i oni su veoma radili, budući da ima mnogo dokumentacije i ja pokušavam da sve sačuvam, mi smo u jednom trenutku to našli dan prije, a ja sam dan poslije, dakle kada smo se suočili u našoj kućnoj arhivi, ja sam to prezentovao. Ugovor je naravno dostupan braniocima i oni će tražiti kroz žalbu ukidanje pritovra jer nema razloga za taj pritvor. Ja duboko vjerujem da je tužilac i Tužilaštvo BiH potpuno pogrešno instruisano od onih koji su dostavljali i donosili takve dokumente i da će ovo biti dobra prilika da pokažu svoju objektivnost na tom pitanju.
TV1: Našli ste se na meti kritika opozicije. Između ostalog, Mladen Bosić je upitao zašto podataka o Vašem kreditu nema u bazama Centralne banke. Imate li odgovor na to pitanje?
DODIK: Zašto bih ja imao? To pokazuje samo da Bosić vodi ovu harangu. Očigledno je da on stalno iznosi neke nove detalje, a ne tužioc. Imajući u vidu da je on “važan čovjek” gore, onda se vjerovatno i zbog tog razloga nešto radi. Čuo sam razne njegove glupe izjave, ali nije objasnio šta je uradio sa dva miliona koje je trebalo da proda Radovanu Karadžiću za odbranu u Haškom tribunalu. Svi to znaju. Jeste li Vi ikada dizali kredit? Je li znate da li je Vaš kredit u Centralnoj banci? Zašto bi ili Vi ili ja ili bilo ko drugi to uopte provjeravali i uopšte nešto znao o tome? To je rad između institucija. Nisam znao i zašto bih uopšte znao? Nigdje u ugovoru ne piše da treba da pratim da li u Centralnoj banci ima neka evidencija. Očigledno je da je Bosić postavio neke svoje ljude koji ga instruišu i pokušavaju da od toga naprave slučaj. U svakom slučaju, to nije pitanje za mene. Ako imate pitanje za nekoga, onda je to pitanje za banku, a ne za mene. Nemam razloga da odgovaram na pitanja koja su u nadležnosti banke. Jasno sam pročitao presudu i određivanje pritvora i tamo su tri uslova za zatvaranje Slobodana Pavlovića i drugih. Vezani su za nemanje tog ugovora kao ključnog, bez obzira što postoje nalazi, bez obzira što postoji odluka Kreditnog odbora. Dakle, oni su naši da nema ugovora, smatrajući da je on uništen i da ne postoji. Drugi uslov je da neće pobjeći u Srbiju, a treći da ne utiču na svjedoke. Znači, primarni razlog je ugovor. Ugovor je nađen. Izvolite, možete da špekulišete koliko hoćete, ne Vi, nego bilo ko, pogotovo Bosić. On je gubitnik, on je rođeni gubitnik.
On je i rođeni smutljivac koji pokušava, ali neće da objasni kako je izgubio sudski spor u Banjaluci, kada je tvrdio da sam ja pokrao milione, a Sud je rekao da on ne govori istinu. U obrazloženju se o tome najdirektnije govori. Nikada ga niste pitali kako je izgubio. Jedva čekam njegovu kaznu koju mora da plati. Onda ću napraviti javno veselje u centru Banjaluke. Pola ću platiti nekim institucijama, a pola ću kupiti bure piva i živo muziku! Ko god naiđe, biće počašćen Bosićevim parama zato što nije govorio istinu i zato što je lagao. Eto, tako. Ovo je ekskluzivno, tako da znate. Pozivam vas da dođete i snimite događaj! TV1: Zamoliću Vas da vrlo konkretno kažete šta ste mislili kada ste, pominjući gospodina Crnadka, rekli da je “osveta najbolja kada se servira hladna”. DODIK: Morali ste me kompletno pitati. Rekao sam da se u životu držim kineske poslovice koja kaže da je osveta jelo koje se uvijek servira hladno, a nikada vruće. Kada sam to rekao, definitivno sam mislio na to da ćemo se Crnadak i ja naći na izborima, i da će on tamo doživiti hladni tuš i da će to biti hladna osveta. Eto, to sam mislio, a neka on misli šta god hoće. TV1: Niste ga životno ugrozili? DODIK: Oni stalno nešto pokušavaju da od mene naprave tipa te vrste. Ja egzistiram u politici 20 godina i ne možete zabilježiti ništa tome slično. Ne pravdam se. No, ako se Crnadak toliko prepao te kineske narodne poslovice, onda ima i ona naša koja kaže: ”Ko drugome jamu kopa, sam u nju upada”.
Neka se i od toga prepadne, može se tumačiti na različite načine. To je narodna poslovica koja je rekla da ne činite drugom zlo, pa se neće ni vama desiti. Crnadak hoda po svijetu i sve što čini, čini da omalovaži rukovodstvo RS i da RS stavi na stub srama. Ja kao čovjek koji predstavlja RS to ne mogu da dozvolim. Gdje god da sjedi on govori negativno o Miloradu Dodiku, kao o ruskom čovjeku, kao nekom ko je kriminalizovan i da je potrebno sve to. Imaju institucije i neka rade. Ja nikada nisam bježao od institucija. Znate da godinama osporavam ustavni osnov za postojanje Suda i Tužilaštva. Znate da sam rekao da u mom slučaju prihvatiću nadležnosti i takvog suda i tužilaštva u BiH. Prema tome, ja ništa od tih stvari ne krijem. Ali da Crnadak hoda po svijetu i svaku priliku iskoristi da bi se obračunavao sa nama… Pa i mi imamo neke kontakte u svijetu! Ja sam taj svijet obišao pet puta prije nego što je on bio u prilici da igdje putuje u tom pogledu. Moja poruka je sljedeća i jasna narodna poslovica Kine koja kaže: “Osveta je jelo koje se servira hladno”. Mislio sam i sada mislim da su to izbori na kojima će Crnadak, koji uopšte nema nikakav izborni legitimitet. On nije ni ušao u Parlament. Bio je na listi za Parlament BiH, ali nije ušao. Nije ušao ni na kompenzacionoj listi. Ušao je samo što ga je Mladen Ivanić gurnuo u to. On nema nikakav legitimitet. O tome sam maloprije govorio kako ljudi koji nemaju legitimitet naroda, nemaju legitimitet da ga predstavljaju i da pričaju to što pričaju. Znamo mi svku riječ koju on izgovori. Prema tome, neka se on ne sikira. Ja ga čekam na izborima.
TV1: Na posljednoj press konferenciji Vi ste ponovili da ne želite dolaziti u Sarajevo, jer se bojite za svoju sigurnost. Čega se konkretno bojite – da ćete biti uhapšeni ili nečega drugog?
DODIK: Svega! Gdje ste Vi sad došli?! Ne osjećam se sigurnim dovoljno, ne mogu Vam odavati svoje izvore.
TV1: Gospodine Dodik, gdje vidite RS i BiH za deset godina, odnosno vidite li se kao eventualno budući član Predsjedništva BiH?
DODIK: Stoji mi na raspolaganju da se kandidujem svakako. Da li ću biti ili ne, to će odlučiti narod. Sada izgleda imam veliku podršku, koja prelazi 60 posto, prema anketama koje dolaze do mene. To bi bilo za svaku vrstu pobjede. Vidjećemo… Ono je primarno – za deset godina ovaj prostor treba da ostane miran, da ostane stabilan. Volio bih da se između legitimnih predstavnika, a ne smutljivaca i raznih poltrona, srpskog naroda i bošnjačkog i hrvatskog naroda konačno nađe unutrašnji balans i dogovor o tome kako treba da se kreće.
Ja vjerujem da to nije problem. Veći problem su ekonomska pitanja koja sada dolaze na dnevni red, nego politička koja možemo da zamrznemo, ali i njih bismo konačno trebali da riješimo. Mislim da to treba da se uradi veoma brzo. RS ne stoji na putu da se riješi mehanizam koordinacije, niti pak presuda Sejdić – Finci. Mi smo to rekli, to federalni partneri veoma znaju. Treba da ponovimo i da i vi izučite malo, ja vam preporučujem, EU je rekla da je za aplikaciju potreno da se završi mehanizam koordinacije i ekonomska agenda počne da se porovodi, a da je za odobravanje statusa potrebno riješiti i pitanje Sejdić – Finci. Prema tome, to što prije treba da uradimo. Isključivi sam pobornik toga da BiH, ovaj prostor i čitav region ostane u miru i da svi treba da učine sve, čak i ako treba povuku se korak nazad, a da se očuva mir i stabilnost na ovom prostoru, pa i u samoj BiH. Za deset godina BiH bi mogla da preživi ako nađe taj unutrašnji dogovor. Ako ne nađe, ona će i dalje ostati nestabilna i ostaće konfuzna. Prema tome, volio bih da ozezbjedimo tu stabilnost.
Mislim da bi konačno ljudi kod Bošnjaka morali da razumiju više ukupne zahtjeve i Srba i Bošnjaka, bez ozbira na frustracije koje svako ima i mi i Bošnjaci i Hrvati. Morali bi i Bošnjaci koji često govore da su većinski narod u BiH da time pokažu i veću odgovornost za BiH, a ne da se kriju iza međunarodne zajednice i pokušavaju da obezbjede njihove zahtjeve kao legitimne. Kao što vide, proćiće ovdje i međunarodna zajednice. Ona sve manje može ovdje da odlučuje. Možda je ovo zadnji trenutak za Bošnjake da sjednu i razgovaraju o političkom konsenzusu u BiH, a time i ekonomskom. Ako to neće, rizikuju da u budućnosti budu napušteni i da BiH ne bude u ovom okviru kakva jeste.
TV1: U nedavnim intervjuima koje su za TV1 dali Dragan Čović i Bakir Izetbegović čuli smo interesantne stavove. Čović nam je rekao da je uvjeren da ste Vi za evropski put, Izetbegović da ćete svi uskoro, uključujući i Vas sjesti za isti stol i utvrditi presjek zajedničkih interesa. Međutim složit ćete se, stalna su ta sporenja, aktualan je mehanizam koordinacije. Šta RS želi i koliko Vam je bitan evropski put?
DODIK: Naravno da mi nismo protiv evropskog puta, i da se nas ticalo mogli smo da to završimo davno prije, kada je na dnevnom redu bio samo mehanizam koordinacije i problem Sejdić – Finci i da su tada ta dva pitanja zastala u Federaciji u odnosima između Bošnjaka i Hrvata. RS je dala aktivan odgovor i na jedno i na drugo pitanja i mi smo ti koji žalimo zašto nismo dobili kandidatski status već godinu dana prije ili dvije. U svakom slučaju to nije upitno. Mi pozdravljamo činjenicu da je podnesena aplikacija, ona je naravno mogla biti podnešena i ranije ali je bilo potrebno da bude napravljen dogovor sa Evropom.
Nisam siguran koliko je taj dogovor postojao i ono što dolazi do mene jasno je da su oni zabrinuti u vezi sa usvajanjem mehanizma koordinacije koji je bio osnovni razlog i uslov da se ta aplikacija preda. Sada kad je sve to završeno jasno nam je da Evropa pokušava da nekako izvadi tu stvar i nama će trebati brzi dogovor oko mehanizma koordinacije. Dakle, dvije stvari koje su za nas u mehanizmu koordinacije neprihvatljive, to je; da Vijeće ministara donosi to na tajnoj sjednici, bez konsultacija, špekulišući o prethodno datoj saglasnosti koja nikad nije postojala i da se to tretira kao odluka koja bi mogla da bude svima u BiH, to naravno nije moguće i ne bi se ni zvala koordinacija da ne traži učešće svih; drugo pitanje u kojemu je taj mehanizam koordinacije tajno na sjednici Vijeća ministara je činjenica da su tamo predvidjeli da u nekim koordinacionim tijelima se odlučuje konsenzusom prisutnih, što znači da neki neće biti prisutni i to je moguće, to ne smije da bude razlog pa da neko bude preglasan i ne mogu radna tijela voditi ljudi iz Vijeća ministara.
Ta radna tijela nisu nadlažna za mnoge stvari, dakle mehanizam koordinacije je podrazumijevao jednu od praksi a to je da BiH ima dva entiteta koji su nadležni za poljoprivredu i oni treba da se nađu, to jest ministri, u konačnici i da se dogovore oko nekih pitanja te da se dogovori ko u ime njih ide sa evropljanima uz dogovoreni stav, na taj način možemo se kretatati. Na način na koji je to Savjet ministara izmanipulisao naravno da ne možemo. To znaju Evropljani kao što znaju veoma dobro da smo mi upravu ali i Zvizdić i svi oni koji su nasjeli na tu vrstu priče, te znaju da bez tog dogovora sa nama koji to želimo, neće ići dalje. Sve ostalo je stvar farsa i na kraju može da se desi da je BiH prevarila EU kada je rekla da ima dogovoren mehanizam koordinacije, a nema, prema tome hitnost ovog dogovora je važna, možda i prije zakazane sjednice Narodne skupštine to će biti na dnevnom redu. Inače RS će kroz Narodnu skupštinu ovu odluku Savjeta ministara odbaciti i to bi moglo da izazove loše posljedice po BiH. S druge strane što se tiče EU ta priča o trgovini sa Hrvatskom je loša za BiH, loša je za naše budžete i naše poljoprivrednike i našu privredu u cjelini. Mi smo razgovarali i mislim da bi morali da znaju ti koji to pregovaraju da EU sa stanovišta intervencija pokrije nekoliko godina gubitke koji će budžeti imati.
Budžet RS po tom osnovu bi imao gubitak od 70 miliona a privrednici do 200 miliona KM, dakle direktna industrijska podrška nama i za koliko se gubi u Federaciji, vjerovatno 200 miliona bi trebala da bude označena iz EU a da se putem IPA projekata poljoprivrednicima i drugim privrednicima koji imaju gubitke to doznači sa IPA programa i sa time smo razgovarali sa evropskim ljudima ovdje u Banja Luci ali očigledno to u Sarajevu ne znaju ili nisu ni razgovarali na tu temu, i prihvatanje da neko u ime BiH potpiše i prihvati takve uslove bez dogovora o participaciji gubitaka su za nas neprihvatljivi, mislim da treba usmjeriti stvar na to da se obezbedi podrška za gubitke koji ćemo imati tim sporazumom, i mi nemamo ništa protiv i konačno što se tiče Evropske unije, EU očigledno nije mjesto koje je puno sreće, razumijevanja, radosti koju smo vidjeli prije 10 godina. Danas EU je nešto sasvim drugo, njima je i aplikacija sada je prihvatljiva jer im treba jedan od uspjeha za koji mogu da kažu da eto nešto rade., ali je veoma važno reći da li je ovo idealno za BiH i korisno u budućnosti a da ne znamo, kakva je ta EU u narednih 5 godina, da li će postojati, jer je suočena sa mnogim problemima, migrantskim, sa evrom, sa grčkom krizom, sa refrendumom o istupanju Velike Britanije i očigledno je da EU nije više asocijacija primamljiva za sve. Ali mi moramo da jurimo naše interese, da budemo dio EU, to je nesumnjivo ali isto tako ne možemo da prihvatimo radi zaštite naših prava ovdje kao što je ovo o poljoprivredi i privredi u cjelini, mi olako i servilno se ponašamo prema EU kao da se ništa ne dešava u EU.
U zadnje vrijeme u BiH ostala je neprimjećena izjava predsjednika Vlade Italije Renzija, koji je rekao sljedeće; da Evropa danas izgleda kao orkestar koji svira na brodu koji tone, prema tome to su stvari o kojima mi trebamo da razmislimo, kuda mi to idemo, kako mi to radimo, šta radimo, i da li je to sve tako kako se nama ovdje predstavlja i u tome pogledu ja sam zato za jedan široki konsenzus o dogovoru u BiH , da bi se i dalje kretali ka EU ali da dovoljno zaštitimo svoje interese a ne da budemo podanici bilo kome. TV1 : Ima li istine u informaciji da je Vlada RS pripremila odluku o prekidu odnosa Vijećem ministara? DODIK: Ne znam otkud Vam to, ja nisam čuo. Pitat ću kad završim ovu emisiju da li je to tako, ali ne vjerujem da jeste, trebalo bi da budem infromisan o tome, to nije tačno ali mislim da neki članovi Savjeta ministara i zaslužuju da se s njima ne sarađuje ako je to u pitanju, onda su to ovi sprski predstavnici koji ne zastupaju interese RS nego zastupaju samo vlastite interese koji su isključivo vezani za obračun, jer žele da se obračunaju sa RS i svima u RS-u, i to će biti suština zaključka Narodne skupštine da se definiše naš odnos prema onima koji van Ustava u ime Republike donose ključna pitanja kao što je mehanizam koordinacija a oni na to prava nemaju. Niko ne želi da prekine odnose, mi želimo dijalog i razgovor ali razgovarati sa ljudima iz RS-a koji se ne pokazuju konstruktvini i ne pokazuju nikakvu odgovorost prema ustavnom položaju RS u nizu pokušaja da to ipak uradimo morat ćemo ipak da analiziramo na koji ćemo način to učiniti.