Zvanična izgradnja ove tuzlanske ljepotice, koja mami poglede brojnih zaljubljenika u starobosansku kulturu, počela je 2007. godine.Vlasnik u razgovoru za Klix.ba kaže da mu je teško odgovoriti na pitanje kako je došao na ideju izgradnje sahat kule koja je urađena od specijalnog kamena iz Teočaka.
“To je za mene jako teško pitanje. Ideja je došla iz nekog mog unutrašnjeg dijela bića, a u trenutku kada sam postao svjestan šta zaista želim došlo je do njene realizacije. Ideja se počela razvijati 2005. godine, a građevinski radovi u vidljivom smislu počeli su dvije godine kasnije”, priča nam ovaj Tuzlak.
- Svaki kamen sa svojom pričom
Radovi su trajali dvije građevinske sezone, a konačan rezultat uslijedio je u julu 2008. godine.
Idejno rješenje ove građevine, koja je smještena u tuzlanskom naselju Mandići, potpisuje Đulbić, a za njegovo ostvarenje bio je zadužen kamenorezac iz Teočaka.
“U ovom pojektu nisam htio da se oslonim na nešto u što nisam siguran, pa tako, statiku su radili inžinjeri jer zemljište nije baš najčvršće. Proces se ogleda u tome da je ovdje slagan kamen na kamen. A ako vam kažem da je kamenorezac za jedan dan postavljao četiri do pet kamenica, bit će vam jasno zbog čega je izgradnja trajala duže vremena”, pojašnjava Đulbić i dodaje da svaki kameni nosi određenu priču.
Ističe da su komentari za ovu građevinu izuzetno pozitivni.
“Kula nije nastala u komercijalnom smislu. Ko god da dođe ne bude vraćen. Ugostimo svakog posjetitelja. Mogu reći i da su komentari izuzetno pozitivni što mi je posebno drago”, dodaje Đulbić tokom našeg razgovora.
Inače, ova kula nije predviđena za unutrašnji ulazak posjetitelja.
“U kuli su spiralne stepenice koje vode do vrha, gdje je urađen jedan podest i on nije predviđen za boravak više od dvije osobe. Što se tiče sigurnosti, sve je stabilno, ali podest služi uglavnom za majstora koji održava sat”, objašnjava nam Đulbić.
Satove za ovu kulu, prečnika jedan metar, naš sagovornik je nabavio u Švicarskoj.
“Oni su povezani radio vezom. Sto posto su tačni jer se putem satelitske veze podešavaju. Uglavnom se ne kvare, a za ovih osam godina dva do tri puta je majstor dolazio zbog određenih manjih intervencija. Moram reći i da je na kuli postavljena sijalica kako bi komšije i uvečer mogle vidjeti tačno koliko je sati”, kaže Đulbić.
- Muzej bosanskih starina
Zanimljivo je kazati da ova sahat kula nije jedino sa čime se naš sagovornik, koji slovi i za velikog zaljubljeniku u starine, može pohvaliti.
Naime, ugodan ambijent dvorišta upotpunjuju i fontana, zidani bunar, zidani i drveni čardak, ali i mala kuća koja predstavlja svojevrsni muzej bosanskih starina.
Bosanska soba je nastala kao spoj istočne i zapadne kulture, a replika koju je izradio ovaj Tuzlak, odiše širinom prostora u kojem se svaki posjetitelj ima priliku osjećati ugodno.
“Ova kuća je u startu predviđena da bude ovakva kakva izgleda u konačnici. Inače, volim ovakav stil. Nešto starina predstavlja porodičnu tradiciju, nešto sam kupio, a određene sam dobio na poklon od prijatelja i poznanika, jer oni znaju da uživam u tome. Suvenire nabavljam u kontinuitetu, ali je veoma teško doći do, uslovno rečeno, originala”, kaže nam Đulbić, pokazujući na bardak koji je njegova nena koristila.
U narednom periodu ovaj istinski zaljubljenik u bosanske starine ima u planu obogatiti ambijent kuće, koja pored sahat kule plijeni pažnju brojnih zaljubljenika u starobosansku kulturu.
