Bor je uopćeni naziv za više vrsta četinara. Dakle, spada u zimzelene biljke, a travari najčešće upotrebljavaju bijeli bor, crni bor, planinski bor, običnu smreku i običnu jelu. Obični bor, u narodu poznat i kao i bijeli bor (latinski naziv Pinus sylvestris) može narasti više od 10 metara u visinu, a njegov stubasti korijen prostire duboko u tlo. Stablo i grane pokrivene su u mladosti smeđo-crvenkastom, a kasnije sivo-smeđom korom. Grane se vremenom šire u obliku kišobrana.
Sivo-zelene borove iglice duge su 5 do 6 cm, sastavljene su u čupercima po dvije zajedno. Cvijetovi su jednodomni pa se iz ženskih cvijetova oblikuju male šišarke, u početku crvenkaste, a kasnije smeđe i drvenaste. Miris i ukus mu je smolast, kao terpentin. Bijeli bor je rasprostranjen po cijeloj Europi, nalazimo ga od nizinskih i brdskih, do visokih planinskih područja. Cvjeta u svibnju, a vrijeme sazrijevanja sjemena mu je u listopadu druge godine. U ljekovite svrhe koriste se pored iglica i šišarke, kore i smola. Ukoliko uberete veću količinu mladih borovih iglica, ne morate ih sve odmah iskoristiti kao svježe za pravljenje sirupa, već dio njih slobodno odvojite sa strane, sasušite i sačuvajte. Od njih možete kasnije pripremiti čaj od borovih iglica.
- Sirup od borovih iglica
Sirup od borovih iglica sa medom je izuzetan napitak bogat karotenima i C vitaminom, djelotvoran je kod nazeba, protiv prehlade i u lječenju skorbuta. Naročito se preporučuje nakon pada imuniteta ili poslije oporavka od dužih bolesti, kada nam vraća snagu i elan. Borove iglice se koriste svježe, po mogućnosti odmah po branju, jer se dužim čuvanjem gubi dio njihovog ljekovitog svojstva.
Pupoljci bora su u stvari njegove šišarke, ali potpuno sazrele i drvenaste nemaju fitoterapeutske vrjednosti, pa se stoga koriste samo svježi, mladi i tek iznikli pupoljci. Oni sadrže dragocjene gorke i ljekovite materije. Uspješno se koriste za lječenje upale grla, upornog kašlja, bronhitisa i katara ždrijela. Kupke od mladih borovih pupoljaka preporučuju se osobama koje oboljevaju od reume i artritisa.
- Kora sa gornjih dijelova stabla
Smola od bora koja se nalazi po kori, obiluje gorkim materijama i izuzetnim eteričnim uljem, koje sadrži ljekoviti terpentin. Stoga se uz sirup od borovih iglica u narodnoj medicini često upotrebljavaju preparati od borove smole, koji se koriste najviše za lječenje kožnih bolesti. Ako planirate upotrijebiti borovu smolu, povedite računa o pravilnom doziranju i budite oprezni.
Također, kora od bora zbog ljekovitih flavonskih, kao i brojnih taninskih materija, uspješno se koristi za saniranje otvorenih rana, jer brzo zaustavlja krvarenje, a ima i vrlo dobro antiseptičko djelovanje. Najbolje je da koristite koru od zrelog bora, i najbolje je da se ona skine sa gornjih dijelova stabla.
- Priprema sirupa
U čistu staklenu teglu stavite šećer, zatim prekrijte tek ubranim iglicama, opet prekrijte šećerom pa tako do vrha slažite red šećera pa red borovih iglica s tim da na vrhu, zadnji sloj mora biti šećer. Zatvorenu staklenku držite na suncu dok se sav šećer ne otopi, otprilike oko 40 dana. Ovakav sirup priprema se odmah nakon branja mladih izboja, u proljetnim mjesecima i čuva se u hladnjaku. Umjesto šećera može se stavljati i med, ali i dodati kriške limuna.
Staklenku nemojte otvarati sve dok sirup nije gotov, a tada ga je potrebno procijediti kroz gazu i držati u čistim bocama s poklopcem, najbolje staklenim. Mogu vam za ovu primjenu poslužiti staklenke od kašica za bebe. Ako ga pripremate s medom, imajte na umu da ga možete davati djeci tek kada navrše godinu dana.
Nemojte sirup stavljati u vrući čaj jer će većina ljekovitih eteričnih ulja izgubiti svojstva. Najbolje ga je uzimati samog, dvije, tri žlice na dan. Neće škoditi i ako uzmete više, posebice ako vas muči jači kašalj. Sirup od borovih iglica posebno je hvaljen, a oni koji su ga koristili kažu da su već prve zime osjetili njegovo ljekovito djelovanje, posebice kod djece.
- Liječenje prehlade
Tako se sve do danas u ljekovite svrhe upotrebljavaju borove iglice, mladi izdanci ove biljke i borova smola. Dakle, borovi izdanci i iglice su bogat izvor C vitamina. Osim toga imaju blagotvorno djelovanje na dišne organe, dok se smola koristi za lječenje kožnih bolesti i reumatizma.
Odavno se zna da jutarnji boravak i šetnja kroz borovu šumu pružaju olakšanje osobama koje imaju problema sa dišnim organima i štitnom žlijezdom. Eterično ulje od borovih iglica se koristi u proizvodnji kućne kemije, jer pored ugodnog mirisa dezinficira površine i pročišćava zrak.
Čaj od borovih iglica je ugodnog mirisa i ukusa, a narodna medicina ga preporučuje za ublažavanje simptoma zimskih prehlada, kao i za liječenje raznih vrsta respiratornih infekcija. Samo jedna šalica čaja moze podstaći izlučivanje sluzi nakupljene u dišnim organima. Vjerovali ili ne, borove iglice su veoma moćno prirodno sredstvo za liječenje prehlade, tako da i samo udisanje pare od vrućeg čaja može razbiti sluzi u plućima.
Čaj od borovih iglica u sebi sadrži i malu količinu kofeina ali ipak dovoljnu da podiže nivo koncentracije, doprinosi bistrini i jasnoći uma, povećava vitalnost i nivo izdržljivosti ogranizma.
- Priprema čaja
Čaj će također odlično poslužiti kod tegoba s disajnim putevima. Čiste izdanke borovih iglica, oko 20-ak iglica, stavite u pola litre vode. Kada voda prokuha, maknite s vatre i pustite da odstoji pola sata, procijedite i zasladite s medom kada se prohladi. Pijte dva do tri puta na dan.
Potrebno je otići izvan gradske vreve i onečišćenog zraka i ubrati mlade izboje borovih iglica. Može se brati i jela i smreka. Najčešće je vrijeme branja iglica od ožujka do lipnja, a priprema je vrlo jednostavna.