Ekipa N1 televizije pratila je izricanje presude Radovanu Karadžiću u Kozarcu, desetak kilometara od Prijedora. Kozarac je mjesto u općini Prijedor gdje je stradalo najviše Bošnjaka.
Danas je desetak žena iz Udruženja “Srcem do mira” pratilo izricanje presude. One su tokom rata izgubile sinove, muževe i ostale članove porodice.
Za N1 su rekle da su razočarane presudom da je Radovan Karadžić oslobođen u prvoj tački optužnicom za genocid u Prijedoru i ostalih šest općina, ali da ih donekle raduje da je osuđen po ostalim tačkama optužnice.
“Moja prva reakcija je loša jer je oslobođen za genocid u Prijedoru. Utjeha je da osuđen na 40 godina zatvora. Mi smo 1992. godine pobijeni, istjerani, zapaljeni. Ja sam izgubila sina i muža. Nisam našla niti jednu kost posmrtnih ostataka, da makar mogu zagrliti njegov nišan umjesto njega”, rekla je Zumra Zaimović, članica “Srcem do mira”.
Emsada Mujagić, također članica “Srcem do mira” je istakla da joj je žao što Haški tribunal nije izrekao kaznu za genocid na području Prijedora i ostalih općina.
“Samim otvaranjem sjedišta četničkog Ravnogorskog pokreta u Prijedoru govori da još uvijek u glavama ljudi u Prijedoru postoji osjećaj likovanja da se isplati biti zločinac i činiti genocid, a da to niko neće vidjeti, primjetiti i osuditi. Iz tog razloga mnogi ljudi nisu smjeli organizovati zajedničko gledanje izricanje presude Karadžiću bojeći se nekog terorističkog pokreta”, rekla je ona.
Kazala je da je Ravnogorski pokret jednak ljudima koji u ime Allaha vrše terorizam i ubijaju nevine ljude.
“Ovo nije ništa manji zločin ili manja namjera. Drago mi je što je potvrđen genocid u Srebrenici.”