Karadžićevi poznanici i nekadašnji prijatelji iz društvenog života Crne Gore njegovu historijsku ulogu vide potpuno drugačije. Petnjica, rodno selo Radovana Karadžića, na kilometar je od Šavnika, jedne od najmanjih crnogorskih općina. Desetak kuća i u sredini skulptura Vuka Karadžića, tvorca azbuke, čiji je otac iz ovog kraja.
Njegov prezimenjak Simeun, Radovana smatra junakom koga je historija, kaže – kao i Aliju Izetbegovića i Franju Tuđmana stavila na čelo jednog naroda.
Uvjeren je da će ga Haški sud osuditi iako, tvrdi nije zločinac, kao ni njegovi tadašnji neprijatelji.
“Radovan je tu kriv koliko vi ili ja, prosto su ga Srbi izabrali da bude njihov vođa u jednom momentu i tako. Nije to sve slučajno, kažem to je sve neko drugi spremio, i sada taj neko drugi sudi Radovanu da se njemu ne bi sudilo, a samog Radovana što se tiče – on je ovdje u ovom našem kraju slovio, posebno među rođacima, kao vrlo fin čovjek, spreman da pomogne kada je ko u Sarajevo dolazio od naših”, priča Simeun Karadžić.
Bivši predsjednik Republike Srpske i bivši vođa dijela bosanskih Srba ne posjeduje zemlju u rodnom mjestu. Prodata je njegovim rođacima.
Porodica Radovana Karadžića napustila je Petnjicu još pedesetih godina prošlog stoljeća. Kuća u kojoj je rođen haški optuženik odavno je srušena, a danas se ovdje jedino mogu vidjeti ostaci kuće njegovog strica.
Karadžići su iz Petnjice pošli u Šavnik, selili su se u Nikšić, i na kraju završili u Sarajevu.
Dok Radovanov rođak Vučko pokazuje porodično stablo, kaže da ga Sud u Hagu vidi kao oružje zapadnih sila protiv srpskog naroda. Ovog nekada najtraženijeg haškog bjegunca i optuženog, između ostalog, za genocid nad nesrbima tokom rata u BiH, smatra nedužnim i čistim.
“Danas ga mnogi osuđuju i sve, za genocid mu prišivaju i Srebrenicu i ostalo, a niko neće da prišije Skelane i nikad nije došao Bakir (Izetbegović) da se izvine u Skelane, a naši dolaze iz Srbije pa se izvinjavaju po Srebrenici i ostalo. Oni su više nama učinili zločina nego što smo mi njima. Drugo je što smo mi bili organizovaniji i sposobniji pa smo možda iz tog rata izašli bolje nego oni”, govori Vučko Karadžić.
Književnik Jevrem Brković, nekadašnji Karadžićev prijatelj, odavno to više nije. Čuva, ipak Radovanova pisma od prije rata, jer, kaže, ne može da objasni kako je jedan Crnogorac, ljekar, humanista i pjesnik postao zločinac koji je, između ostalog naredio i njegovu likvidaciju. Sve što misli o ratu u Bosni i Karadžiću napisao je u pjesmi “Sarajevo gori”.