Kako su nam rekli njegovi roditelji Elmina i Ismir, Ismail od malih nogu radi sve sam. Nikada nije dao da mu se pomaže. Sam je naučio puzati, hodati i jesti.
“Ismail je rođen bez obje ruke i sa deformitetom jedne noge i na drugoj su mu sastavljeni prsti. Deformitet noge smo riješili u ranoj fazi i sve je kako treba. Na ideju da ga učlanimo u klub smo slučajno došli. Planirali smo ga voditi na plivanje, ali je imao taj peh da je kao mali upao u kućni bazen i nagutao se vode pa je imao fobiju. Dr. Sanita nam je javila da je otvoren prvi plivački klub za osobe da invaliditetom i došli smo”, kazali su nam Elmina i Ismir.
Ismail trenira tri puta sedmično i njegovi roditelji ga rado dovezu iz Zenice svaki put upravo zbog osmijeha na licu koji ima svaki put kada je u bazenu. Napredak se već vidi i roditelji su prezadovoljni. Učlanili su i njegovu sestru Hanu i sada njih dvoje zajedno uče plivati.
“Naš cilj je da ispravno razvije. Plivanje će mu pomoći u razvoju motorike. On sam jede, sjedi za računarom i igra igrice kao i svako drugi dijete. Jedino ne može sam na wc. On ne da da na njemu vidiš hendikep, on je borac. Hanu volimo jednako, ali je Ismail 10 puta sposobniji od nje. On dok jede nogom ne prospe ništa, a ona se ukapa sva”, kazali su veselo roditelji.
- Žele da njihov sin bude sretan
Porodica Zulfić zrači posebnom energijom i veoma su pozitivni. Vole svoju djecu, vole ljude i ovu zemlju. Nadaju se da će i njihova djeca jednog dana biti dobri ljudi koji će voljeti druge i biti patriote poput njih.
“Nemamo pretjeranih želja. Želim samo da Ismail bude čovjek, da voli i poštuje ljude i da se druži s njima. A da li će biti inžinjer ili nešto drugo, to mi ne igra ulogu. Bitno je da je sretan i da voli ovu zemlju i ljude. Mi smo patrioti koji se borimo maltene za ništa”, kazao je otac.
Ismail jedva čeka da dođe na bazen, a njegovim roditeljima mnogo znači što je otvoren ovakav klub. Naime, Plivački klub Spid je prvi i jedini klub za osobe sa invaliditetom.
“Svaki pozitivan korak znači nešto u ovoj državi. Ovo je prava stvar ne samo za Ismail već i za druge koji imaju slične probleme. Kako kaže trener Amel, u vodi smo svi isti. Nadam se da će ovaj klub napraviti rezultate i ostvariti svoju svrhu”, rekao je Ismir.
- Mladi klub i trener velikog srca
Plivački klub Spid postoji od novembra prošle godine. Mladi predsjednik kluba i trener Amel Kapo ulaže mnogo ljubavi i truda kako bi i ova djeca poput ostalih imala iste šanse i prilike. U klubu djeca sa i bez invaliditeta treniraju zajedno kako bi odrasli bez predrasuda. Svi ga vole jer ima poseban pedagoški pristup i kroz igru nauči djecu da plivaju i druže se.
“Na početku u jednom dijelu rade djeca bez, a u drugoj djeca sa invaliditetom. Kada nauče, onda zajedno plivaju. Zahtjevno je jer su to specifični slučajevi. Ismail nema obje ruke, jedna djevojčica (4,5 godine) nema šaku, a imamo i djevojku (26 godina) koja nema lijeve potkoljenice. Sa svima se rade drugačiji treninzi na početku, ali trudimo se”, rekao je Kapo.
- Sva djeca su ista
Kaže da su na početku ostali ljudi na bazene znali čudno pogledati njegovu grupu, ali da su se vremenom svi navikli, podržavaju ih i pomažu.
“Prvi čas kada sam imao s Ismailom nakon što je savladao strah da uđe u vodu nije htio izaći. Došla su pred kraj treninga djeca iz drugog kluba u mali bazen, njih 20-ak, i gledali su ga. On im je nabio loptu u bazen i oni su je uhvatili i krenuli da mu bace, ali su shvatili da on nema ruke. Prva dva puta bi meni davali loptu pa bi mu je ja dodao, a treći put su shvatili i stavljali mu loptu pred noge, a on bi je šutao. Sasvim normalno su se igrali. Imali smo i situaciju u kafiću kada mu je prišao dječak i dao autić. On ga nije mogao uzeti jer bi morao skinuti tene, ali dječak je to skontao brzo i rekao da se igraju žmire. To se prevaziđe i svi se mi, roditelji i djeca trudimo”, rekao je Kapo.
Kada je osnovao klub želja mu je bila da radi na inkluziji djece i želio je da ne naplaćuje djeci s invaliditetom treninge, ali shvatio je da je i to vid diskriminacije pa je odlučio da oni plaćaju u pola cijene. Napisao je i projekte putem kojih je uspio osigurati sredstva da plati troškove bazena za četiri mjeseca.
“Mi smo čudan narod. Svi to podržavaju, ali niko nije došao na ideju da im pomogne po tom pitanju. Imamo veliku podršku prof. Marka Aleksandrović profesora iz Srbije koji predaje na fakultetu adaptivno plivanje i uvijek daje savjete. Također, primamo veliki broj poziva za takmičenja iz Hrvatske i Srbije koji imaju po sedam ovakvih klubova i također nas podržavaju”, rekao je Kapo.
