Koliko li će još Bosne i Fojnice proteći pa da obični i pošteni visočki svijet sazna za sve lopovluke i marifetluke samozvanih “Visočana” koji su u ime svih nas rasprodavali Visoko i visočke interese. Opet ćemo se zadržati na KTK Visoko kao najvećem simbolu snage nekadašnjeg privrednog Visokog i kolektivne emocije generacija Visočana koje je odhranila i školovala ova firma.
Nedavno smo objavili kako su sudskim putem prodate dvije nekretnine KTK u centru Visokog od kojih na jednu od prodatih nekretnina, kako tvrde, pravo polažu nasljednici iz porodice Karavdić. Sjetit ćete se i ranije smo pisali o sličnom slučaju nekadašnje najbolje KTK prodavnice u centru Sarajeva na čijem mjestu je danas Caffe “Vatra”, a koja je odmah nakon rata vraćena Islamskoj zajednici premda postoje i tvrdnje po kojima je Mulo Hodžić u to vrijeme uredno isplatio nekretninu u tadašnjoj novčanoj protuvrijednosti.
Međutim izgleda da različita tumačenja zakona i dvostruka pravila dovode u neravnopravan položaj Srpsku pravoslavnu crku i nasljednike Karavdića u odnosu na Islamsku zajednicu. Slučaj “Galanterije” i zgrade preko puta Pošte svjedoči tome. Zgrada “Galanterije” koju je koristio KTK Visoko prema nekim tumačenjima je Općinska. Dok nije konfiskovana od komunista bila je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve. Čak postoji tvrdnja i da je u vrijeme dok je načelnik Visokog bio Kenan Jusufbaši godine 1992. posebnom Odlukom ta nekretnina vraćena stvarnom vlasniku i kao takva isknjižena iz vlasništva i KTK i Općine.
Ovim povodom Srpska pravoslavna crkva je tužila Općinu Visoko i KTK i tražila naknadu štete u iznosu od 615.535,65KM ali je presudom Općinskog suda u Visokom taj zahtjev odbijen kao neosnovan.