Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH na današnjoj sjednici nije usvojio zastupničku inicijativu Denisa Bećirovića kojom bi se Vijeće ministara BiH obavezalo da, najkasnije u roku od 18 mjeseci od njenog usvajanja u saradnji sa drugim nadležnim tijelima i institucijama, organizira i provede postupak izgradnje spomenika Srđanu Aleksiću, Goranu Čengiću i drugim hrabrim i poštenim ljudima, kao simbolima građanske solidarnosti, koji su činili dobra djela i dali svoje živote braneći pravo na život svojih susjeda i univerzalna načela zaštite ljudskih prava, piše bh. novinska agencija Patria.
Kako se u inicijativi navodi, zahvaljujući njima preživjela je ljudskost i vjera u nju. Spomenici bi trebali biti postavljeni ispred zgrade PSBiH, kao trajni i svijetli primjer građanske solidarnosti, ljudskosti i čovjekoljubivosti, a ponuđenim idejno urbanističko – arhitektonskim rješenjem, osim Srđana Aleksića i Gorana Čengića, mogli bi biti obuhvaćeni i drugi koji su, žrtvujući svoje živote, štitili sugrađane.
No, za ovakvu ideju nije bilo dovoljno glasova.
Posjećamo, Srđan Aleksić izgubio je život u 27. godini braneći svog komšiju Alena Glavovića u Trebinju pod naletom grupe pripadnika Vojske RS.
Iako i sam pripadnik Vojske RS, Aleksić nije mogao gledati kako njegovog sugrađanina tuku te mu je priskočio u pomoć. Kundacima pušaka četvorica vojnika tada su nemilosrdno počeli udarati Srđana. Od zadobijenih povreda Srđan je pao u komu i nije se više probudio. Preminuo je 27. januara 1993. godine.
Otac Rade u čitulji je napisao: Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.
Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njemu.
S druge strane, Goran Čengić je prije svega heroj Sarajeva. Sportista, rukometaš, dobar čovjek, tokom opsade Sarajeva i naselja Grbavica izgubio je život samo zbog toga što je pokazao svoju ljudskost. O životu i smrti tih ratnih godina na Grbavici je odlučivao osuđeni ratni zločinac i monstrum Veselin Vlahović Batko.
Čengić je pokušao spasiti svog komšiju doktora Husniju Ćerimagića od smrti, a onda ih je Batko obojicu odveo i strijeljao na Trebeviću 14. juna 1992. godine. Goranovo tijelo ekshumirano je nekoliko godina nakon reintegracije Grbavice. Smrt ga je zatekla u 46. godini.
Još uvijek ne postoji ulica Gorana Čengića u Sarajevu.