Nije to bilo tako davno kada je ljudska ološ, finansirana novcem iz javnog proračuna po nalogu novih i redizajniranih bandita raspoloženih za četverpgodišnju krađu svega društvenog putem samozvanih medija i lažnih FB profila novinarima Visoko.co.ba i uglednim privrednicima iz Visokog u photoshopu montirala šajkače, kokarde i krmad na ražnju sa ciljem diskreditiranja o čemu ćemo se svakako na sudu očitovati za učinjena nedjela. I vidi li čuda golemoga, u pohlepnoj borbi za vlast i sljepilo koje vodi putem do iste desilo se gostovanje aktuelne načelnice Visokog na radiju ZOS. U emisiji ”Utisak” sa Hajrudinom Redžovićem najavljena kao disident u redovima SDA Amra Babić je hrabro progovorila o tome zašto su nastali problemi na relaciji načelnica i OIO SDA Visoko. U najkraćem, načelnica Babić je pojasnila da nije željela provoditi odluke OIO SDA Visoko koje su protuzakonite i koje bi je u konačnici dovele do krivične odgovornosti.
Ono što je posebno bilo upečatljivo i što je ostavilo najjači “Utisak” u ovoj emisiji jeste njen sam kraj. Upravo iz razloga što ljudska ološ s početka teksta finansirana novcem iz javnog proračuna, a koji odobrava načelnica općine Visoko da bi neistomišljenike predstavljali četnicima, tri godine kasnije dođoše na svoje. Zapravo njihov glavni finansijer, a vjerovatno i oni sami, bez obzira koliko se kao rođeni pravoslavci krili iza turkofilije i muslimanskih imena, radeći kao novinari ili državni službenici, su fanovi muzike najvećeg živućeg četnika poslije Vojislava Šešelja. On se zove Bora Đorđević i frontmen je beogradske Riblje Čorbe, inače čovjek koji je u crkvi svetog Ilije Proroka položivši zakletvu prije četiri godine po drugi put dobio titulu četničkog vojvode.
Možda je načelnica općine Visoko u zanosu predizbornog PR-a i nenamjerno potvrdno odgovorila na pitanje voditelja da li želi na kraju emisije da posluša Riblju Čorbu i pjesmu “Kako je lijepo biti glup”. Ali mi kao redakcija svakako ne zaboravljamo teške klevete i cyber kriminal kojem smo bili izloženi te se radujemo skorom sudskom epilogu slučaja starog tri godine, kao i direktnom susretu sa svjedocima i svim akterima kompletne montirane političko-špijunske afere i pokušaja diskreditacije naših novinara koji su bili gdje je trebalo, u AR BiH, kad je bilo najteže u periodu 1992-1995., za razliku od ratnih dezertera i podrumskih “photoshop majstora” iz istog tog perioda.