Đurović je naveo da je problem to što je oko 540 ljudi ostalo u prihvatnim centrima, dok je veliki broj ljudi ostao nezaštićen, jer pokušavaju na druge načine da se domognu neke od zemalja Zapadne Evrope.
“Veliki je broj njih u parkovima, to su oni koji i dalje ilegalno ulaze u Srbiju ili su tu zatečeni. Promijenjena je i ruta kojom se migranti kreću. Oko 75 posto ljudi se sada kreće rutom Turska-Bugarska-Srbija i želi da stigne do Mađarske”, rekao je Đurović.
On je dodao da je u prva tri mjeseca ove godine 1.886 osoba izrazilo nadu za azil, da su njih 262 podnijele zahtjev te da je odobreno 13 azila i izdato 90 izbjegličkih ličnih karata.
“Najveći problem na terenu je šta raditi sa ljudima koji ne žele azil u Srbiji, ali su izbjeglice po svom statusu”, rekao je Đurović i dodao:
“Rješenje bi bilo izdavanje privremenog ograničenog azila da ne bi bili ljudi koji se skrivaju po parkovima, vagonima, oni koji ne mogu da uđu u hostele i hotele, ne bi bili bolesni i oko njih se ne bi skupljale različite kriminalne grupe.”
Psiholog Centra za zaštitu i pružanje pomoći tražiocima azila Jana Stojanovć navela je da poseban problem predstavljaju porodice koje su razdvojene i djeca koja putuju bez pratnje roditelja.
“Ljudi se nadaju da će brzo da se spoje sa ostatkom porodice, ali kada shvate da je to dugotrajan proces, postaju očajni. Poseban slučaj su djeca bez pratnje roditelja koja su najčešće nesigurna, dezorijentisana, istraumirana”, kazala je Stojanović.
Kako je navela, jedno od rješenja za ovaj problem, moglo bi biti formiranje posebnog centra koji bi se bavio ovakvim slučajevima, jer bi naročito djeca mogla biti tretirana na odgovarajući način.