„Stariji maloljetnik uhapšen pri oružanoj pljački marketa.“ „A.J. (13) i K.S. (15) pljačkali putnike u tramvaju.“ Otprilike ovakvi i slični naslovi nas svakodnevno zatiču kada otvaramo dnevnu štampu ili čitamo na portalima šta se događa u gradovima u kojima živimo. Koliko god bili užasni ti naslovi, oni su ništa u poređenju sa onima što su prošle sedmice osvanuli na portalima a tiču se maloljetne prostitucije u Zvorniku. Ne moram biti prorok da kažem kako je prva pomisao većine bila „Bože sačuvaj. Pa imaju li ta djeca roditelje? Kako te majke ne pričaju sa njima? Mom se djetetu to nikad ne bi dogodilo.“ Koliko samo licemjerja u ovakvim i sličnim rečenicama leži, tome svakodnevno možemo svjedočiti ako samo izađemo van svoja četiri zida i malo bolje promatramo djecu oko nas. Zapravo, nisam ni primijetila kada je nestao onaj prijelaz u rastu i sazrijevanju kod djece gdje se jasno vidi da više nisu mala djeca koja trčkaraju sa drugarima po travi ali ni odrasli mladi ljudi, nego baš one tipične pubertetlije koje se simpatično prave važne kao da su pokupile svu pamet svijeta a zapravo su tek počeli učiti. Sada nekako djeca na rolama preko noći postaju curice sa pola kile šminke na licu, koju su valjda špahtlom nanijele, ili pak dječaci koji eto tobože ne znaju koju prije da zbare a nisu u stanju ni svoje vlastito ime ispravno da napišu.
Ne bih se ovom temom ni bavila da me danas nije dočekala vijest da je 5 (pet) djevojčica petog razreda jedne osnovne škole iz Ilijaša ostalo trudno. Da, dobro ste pročitali, pet balavica, koje svoje sline ne znaju obrisati, odlučilo je nekome raširiti noge nakon što su mjesečno počele „izbacivati“ po jedno zrelo jajašce. Valjda su se vodile onom „zašto da propadne neiskorišteno. Šta li?! Iskreno, nisam ni najmanje ostala šokirana. Hladno sam komentirala sa „pa šta?!“ i dobila za uzvrat preneražen izraz lica. Osoba koja mi je rekla tu novu vijest nije ni svjesna kakvih se priča svakodnevno naslušam, kakvih scena nagledam.
Ne pada mi napamet da učim roditelje njihovom poslu jer smatram da ako su već u stanju bili donijeti na ovaj svijet živo biće, valjda bi trebali biti u stanju i da ih pripremaju na život. Pa neću valjda ja nekoga učiti za šta služe i kako funkcioniraju penis i vagina (ili kako ih vaša djeca divno nazivaju k***c i p***a – da, baš ih tako nazivaju jer ih je tome naučila televizija, ulica i internet na kojem neprestano vise). Valjda je to zadaća roditelja i u normalnim sredinama škole. Znači, škola treba djecu da nauči osnovama seksualnog odgoja, pored onoga što ih roditelji nauče. Eh sad. Znam, gluho i daleko bilo, šta ja to pišem. Kakav crni seksualni odgoj u školama. Valjda ste tu upravu. Jer naša braća i sestre u Turskoj, koji su nam uzori postali u mnogome u posljednje četiri godine, sigurno nemaju seksologiju u školama. A mi, kao sekularna država moramo i dalje stremiti tome da nam djeca od prvoga razreda osnovne škole pa sve do kraja studija imaju časove vjeronauka ali ne i nečega što bi se podrazumijevalo samo od sebe. Očigledno je da znanje koje usvajaju na tim časovima, na sjajan način demonstriraju u svakodnevnici. Možda ja sada i griješim, pa se naša djeca dok upražnjavaju predbračni sex negdje u stanu, kući ili tami gradskog stadiona zazivaju božanstvo u koje vjeruju, ne bi li im bilo na pomoći. Mada, sumnjam da su to na časovima naučili.
Dok smo se mi ranije kikotali na fotografije reproduktivnih organa u knjigama biologije današnja „djeca“ već kao „veliki“ na iste te fotografije mogu samo zijevnuti od dosade jer ih je većina u stvarnosti već vidjela, pa čak mogu upoređivati i davati jedni drugima savjete. Znam, morbidno da morbidnije ne može biti. Ali to je svakodnevnica pred kojom godinama zatvaramo oči i samo sebi pravimo gore. Ilijaš, Zvornik, Banja Luka, Doboj, Sarajevo…., sve gradovi koji su se našli u žiži javnosti zbog preranog sazrijevanja mladih koji su bili primorani snositi posljedice svojih i više nego glupih postupaka. Da li je u pitanju bio pakt djevojčica iz Ilijaša da zajedno zatrudne, po uzoru na američke filmove gdje je baš ta tema obrađena, ili im se jednostavno „posrećilo“ sa plodnim danima, ne znam. Neću si dopustiti da upadnem u neku priču o stereotipima, socijalnoj pozadini porodica ili ne daj Bože nacionalnoj strukturi. Ali znam da ni Visoko sigurno nije daleko od toga, barem sudeći po ponašanju naše buduće „zlatne mladeži“. Davno su prošla vremena kada smo gledali u dijete i u njemu samo vidjeli nevinašce. Voljela bih da griješim, ako ništa barem zbog svih onih koje gledam kako se bezbrižno igraju sa drugovima u parku.
Ako već imate dijete, pobrinite se da ono i ostane dijete što je duže moguće. Svoje neostvarene želje, ambicije ili frustracije iskaljujte dalje od njih. Ako ste se vi zeznuli i nesretno udali/oženili, nećete ništa time postići ako svoje dijete pripremate još u osnovnoj školi da nije bitno što nauči jer će se u dobru porodicu udati/oženiti. Živimo u 2016. gdje ne smije više biti tabu tema. Dok se vi iz nekog samo vama poznatog razloga crvenite i znojite ne znajući kako da započnete „škakljivu“ temu, budite uvjereni da većina vaše djece zna i više od vas. Priča iz Ilijaša će utihnuti kao i prošlogodišnja (a ticala se iste teme), aktualizirat će se maturalna putovanja i maturalne zabave ili ljetni raspust gdje djeca ostaju duže vani, pa se bar tada njima pozabavite kada vam je već sasvim normalno da nakon škole vise u nargila-kafanama, opijaju se na redovnoj bazi, puše misleći da su tako više kul ili pak razmjenjuju tjelesne tekućine sa svojim „partnerima“ ispred vrata škole dok ih nastavno osoblje u šoku gleda.
Dragi svi vi koji ste u školskim odborima, pomislite bar na tren malo na svoju djecu i na svu onu koja treba da dođu. Počnite se zalagati za seksualno obrazovanje u osnovnim i srednjim školama, isto onako kako ste se zalagali i za vjeronauku, jer sigurno ne želite da vaš unuk ili praunuka jednoga dana dijeli sudbinu ilijaških djevojčica. Vjerujte, nikada na času vjeronauke neće naučiti da djevojčica može ostati trudna i ako ga on „maher“ izvuće „na vrijeme“. A kad se dogodi „belaj“, nijedna religija neće podržati abortus kao opciju izlaza. Prestanite misliti na sada. Mislite na sutra naše djece.