Artičoka je jedna od najstarijih namirnica poznata ljudima. Oduvijek je bila iznimno cijenjena povrtnica, a njezino tačno porijeklo nije poznato. Zelena tržnica u Francuskoj je nezamisliva bez artičoke, a u Italiji često raste u maslenicima kao dodatna kultura.
Mediteranska je biljka pa uspijeva u cijelom Sredozemlju, osobito Italiji i Francuskoj, a Grčka, Portugal i Izrael su njeni najveći izvoznici. Rasprostranjena je i u Aziji te u Sjevernoj i Južnoj Americi, a kod nas samoniklo raste na otocima u srednjoj i južnoj Dalmaciji.
Biljka je slična sikavici, a cvjetne glavice su vrlo lijepe, tako da je prikladna i kao ukrasna sobna biljka. Ima ljubičaste cvjetne glavice veličine 8-15 cm s mesnatim i sočnim cvjetištem dugih listova do 80 cm, dlakavog naličja i bodljikavih vrhova. Najukusniji dio ove povrtne biljke su mesnata cvjetišta.
Zanimljiva povijesna činjenica vezana uz artičoku potječe iz 16. st. Ova je biljka tada bila namijenjena za konzumaciju isključivo muškarcima, a ženama je bila zabranjena jer se smatralo da je afrodizijak.
- Energetska i nutritivna vrijednost
Energija sadržana u 100 g svježe artičoke iznosi 47 kcal / 196 kJ. Od toga je 10,5% ugljikohidrata, 3,3% proteina i 0,1% masti.
Od vitamina odličan je izvor folne kiseline (40,8 µg što čini 20,4% RDA), a dobar je izvor vitamina C (11,7 mg što čini 19,5% RDA) i vitamina K (14,8 µg što čini 14,8% RDA).
Od minerala artičoka je odličan izvor bakra (0,23 mg što čini 25,6% RDA) i magnezija (60 mg što čini 20% RDA), a dobar izvor mangana (0,26 mg što čini 12,8% RDA).
Svježa artičoka u 100 g sadrži 5,4 g dijetalnih vlakana, 464 µg luteina i zeaksantina te 106 µg beta karotena.
Artičoke potječu s Mediterana, područja s najmanjim postotkom kroničnih bolesti i dužim životnim vijekom od većine područja u svijetu. Iako nisu bogat izvor raznovrsnih vitamina i minerala, zahvaljujući izvrsnim sastojcima, listovi i korijen artičoke imaju ljekovito djelovanje.
Neki od njih su cinarin, gorki sastojak listova, zatim silimarin, flavonolignani, silibin i silikristin i drugi.
U tradicionalnoj medicini artičoka se koristila za poticanje apetita, za liječenje loše probave, kroničnih upala jetre i bubrega, za liječenje žučnog mjehura, slezene i šećerne bolesti.
Neki znanstveni radovi iz Njemačke sa sveučilišta Tübingen i Hamburg ispitivali su i potvrdili pozitivno djelovanje artičoke na rad jetre i protok žuči.
Artičoka štiti jetru od upala i infekcija, potiče njen rad i regeneraciju, pomaže kod izlučivanja toksičnih tvari iz organizma i liječenju hepatitisa. Znanstvenici su dokazali da ekstrakt artičoke može sniziti razinu LDL-a i za 22%, naime jetra pomaže u razgradnji kolesterola iz hrane, osobe kojima je jetra oštećena mogu imati visoku razinu kolesterola bez obzira na prehranu siromašnu mastima.
U današnje doba brze i često nezdrave prehrane, nedovoljne tjelesne aktivnosti, stresa, mnogi imaju problema s bolovima u trbuhu, mučninom, konstipacijom, ljekoviti sastojci artičoke mogu pomoći probavnom sustavu jer potiču razgradnju masti, poboljšavaju rad žučnog mjehura, ublažuju žgaravicu, grčeve u crijevima i osjećaj nadutosti. Artičoka djeluje i kao diuretik pa na taj način može pomoći i kod migrene koju uzrokuju toksini u krvi te poboljšati stanja kože.
Artičoka također sadrži dijetalna vlakna koja pospješuju rad debelog crijeva, prebiotik inulin pomaže u rastu probiotika u crijevima te na taj način smanjuje rizik od pojave raka. Ujedno sadrži i flavonoide kao što je lutein koji djeluje antioksidativno i organizam može zaštititi od raka.
Istraživanje o divljoj artičoki na eksperimentalnim životinjama objavljena u znanstvenom časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry otkrila je da djeluje na opuštanje krvnih žila.