Nakon smjene kadrova DF-a iz Vijeća ministara prošle godine, državna vlada i dalje je nepopunjena. Koje bi, po Vama, bilo najsretnije rješenje ovog problema?
To je odlično pitanje, o tome se jako malo govori i piše, te se stječe dojam da na političkoj sceni ne postoje predstavnici javnosti koji su spremni identificirati taj problem i insistirati na pronalasku rješenja.S druge strane, to nam poručuje i da je nivo slobode novinarstva zabrinjavajući, ovo je krupan problem i ne bi se trebao ignorirati.
Vi znate da Vijeće ministara ima, ne samo ulogu državne vlade nego predstavlja i pažljivo selektiran balans predstavnika tri konstitutivna naroda i ostalih. U tom smislu, već predugo ni Predsjedavajući Vijeća ministara, koji je po vlastitoj izjavi Bošnjak, a ni dvije velike političke stranke SDA i SBB, koje neprekidno pozivaju na Bošnjačko jedinstvo ne popunjavaju dva važna mjesta Bošnjaka, od kojih mjesto zamjenika ministra odbrane ima izuzetnu političku težinu. Dakle, Bošnjaci nisu prisutni u političkom procesu donošenja odluka oko nastavka aktivnosti uključenja u NATO, fundamentalno važnom mehanizmu garancije naše vlastite sigurnosti, kao što Bošnjaci nisu bili predstavljeni prilikom podnošenja aplikacijeza punopravno članstvo u EU.
Član ste Parlamentarne komisije za saobraćaj i komunikacije. Hoće li Vijeće ministara uputiti u proceduru izmjene Zakona o javnom RTV servisu BiH koji predviđa uspostavu tri kanala na tri jezika unutar BHRT-a i postoji li ikakva mogućnost da one prođu? Treba li Hrvatima vlastiti kanal?
Nema sumnje da postoje jasni međunarodni standardi, pravila i dobre prakse o načinima prezentacije i očuvanja jezika stanovnika jedne zemlje. Dok osporavaju Bosanski jezik, uporedo traže dodatna prava u pogledu upotrebe i prava Hrvata na poseban kanal na hrvatskom jeziku…neprincipijelno. Smatram da svaki jezik treba očuvati i promovirati, ali čini mi se da u ovom trenutku Bosanski jezik u javnom prostoru djeluje kao siroče zbog glasnih zahtjeva i pritisaka za očuvanjem druga dva jezika u BiH.
Različitosti koje naša zemlja posjeduje su prednost u odnosu na druge evropske zemlje i njih trebamo iskoristiti kako bi ih prezentirali kao bogatstvo, a ne koristiti za različite vrste konfrontacija. Kompromisom i kulturom dijaloga trebamo pronaći rješenje koje neće biti na štetu ijednog naroda, kao i rješavanjem finansijske stabilnosti javnog servisa.
Može li, prema Vašem mišljenju, zaživjeti prijedlog Odbora sistema kojom je predviđena naplata RTV takse putem tzv. medijskog poreza, a koji je, prema mnogima, diskriminirajući?
Jasno je da trenutni sistem naplate ne zadovoljava potrebenormalnog i dobrog funkcioniranja, jer način plaćanja kojim se pokušalo osigurati plaćanje RTV takse je neefikasan i treba ga mijenjati. Javni servis postoji u svim zemljama parlamentarne demokratije i smatram da je nužno pronaći siguran način naplate.
U ovom trenutku neplaćanje RTV takse je dio politike političkog rušenja Bosne i Hercegovine i zato sam vrlo zainteresiran da pronađemo način efikasnije i potpune naplate RTV takse, kako bi onda, kad budemo imali jasan finansijski održiv sistem, razgovarali i dogovarali odgovore poput onih iz predhodnog pitanja.
Postoje inicijative da se povećaju akcize na sokove što bi nanijelo određenu “štetu” proizvođačima sokova u BiH. Istovremeno, posebno iz Hercegovine, imamo protivljenje povećanju akciza na vino uz isti argument. Da li biste podržali spomenuto povećanje akciza za sokove bez povećanja akciza na vino i je li moguće da zbog toga ne dođe do ukidanja akciza, odnosno uvođenja “plavog dizela”?
Povećanje akciza je dvostruko motivirano, prvi razlog je punjenje budžeta, a drugi praćenje evropskih praksi. Bilo koje selektivno uvođenje akcije postaje politički mehanizam, čuvanje jednog, a rušenja drugog i u političkom smislu sam oštro protiv toga. S druge strane, akciza koja ima ekonomski efekat mora biti obrađena ekonomskim, a ne političkim i geografskim parametrima i argumentima.Naravno, mora se vrlo ozbiljno razmotriti koji nivo stalnog povećanja nameta naši građani mogu podnijeti jer je standard ionako opasno loš, a novi nameti bi proizveli socijalni pritisak u zemlji. Stoga sredstva od akciznog prihoda moraju biti namjenski usmjerena a ne da se troše na plate i luksuz administracije.
Međunarodna zajednica, odnosno Delegacija EU-a, a odavno i OHR, postali su neaktivni posebno nakon što su sve parlamentarne stranke potpisale tzv Reformsku agendu koja “izbjegava” politička pitanja i fokusira se na ekonomsko-socijalna. Prije samo nekoliko godina kao svoj cilj naveli su “Sejdić-Finci”, registraciju državne (i vojne) imovine i popis stanovništva. Znači li to da su i ona, pa i ovo posljednje, proglašena političkim i da će i ona na kraju njihovo rješavanje biti “izbjegnuto”?
Ne mogu pobjeći od utiska da je OHR, umjesto da nama pomogne da mi kao društvo počnemo da ličimo na funkcionirajuća društva vladavine zakona, počeo da liči na BiH i politku izbjegavanja rješavanja problema i situacija dok se ne pojavi novi problem koji će učiniti da se zaboravi prethodni. Nažalost tako se ponašaju danas i oni koji bi trebali biti odgovorni za upravljanje BH društvom. Društvenim procesima upravljaju «poluintelektualci».Taj sistem nezamijeranja možefunkcionirati neko vrijeme, ali sigurno ne može biti način vođenja politike ili organizacije života društva.
Je li istina da ste tražili od nadležne parlamentarne službe da sredstva namijena za rad zastupnika u izbornoj bazi prestanu da troše političke stranke, te da se ne raspoređuju strankama, već da budu preusmjerena za rad na terenu?
Istina je. Sredstva koja se dostavljaju za rad političkih stranaka trebaju da se troše na transparentan način, odnosno na ono za šta su i namijenjena, a ne na kilograme janjetine i morske plodove. Najuža rukovodstva stranaka imaju pristup i pravo na trošenje ovih sredstava i najčešće se i ne zna gdje taj novac ide i na što se troši. . Iako režimski pravnici iz SDA tvrde da je to dosadađnja praksa,ta se praksa mora mijenjati.
Mislite li da se predsjednik HDZ-a i član Predsjedništva BiH Dragan Čović nametnuo poslije izbora u apsolutnog vlastodršca BiH: Kontrolira FBiH gdje ima predsjednika FBiH, kontrolira finansijske tokove kroz dva ministra i šefa UIO-a, uvodi SBB u vlast, posreduje u odnosima s Dodikom, tokom svoje “rotacije” predaje aplikaciju za EU, obilazi ključne zemlje, kasnije otvara Ured hrvatskog člana predsjedništva u Mostaru, preko Zagreba lobira u EU i u Vatikanu najprije za “hrvatsko pitanje”… Ko mu je to omogućio i može li ga se i treba li ga se zaustaviti?
Bosanskohercegovačkoj javnosti treba pomoći da shvati kako funkcionira politika i njeni akteri. SDA se postavila kao da Čović drži kontrolni paket dionica što je on kao iskusan i prevejan političar prepoznao i maksimalno to iskorištava. Nažalost, SDA nije svjesna da većinski paket dionica drži upravo ona i da bez njenog većinskog paketa dio koji ulaže HDZ ne znači ništa. Naravno, efekat toga bi značio potpunu blokadu svega u BiH, ali bi i jasno demonstrirao da se svi pitaju i učestvuju u procesu, a ne samo onaj kojem se čini da samostalno može upravljati jer drugi zaziru od negativnih efekata. Bosna i Hercegovina mora naprijed, mora ići u EU i mora postati član NATO-a i tu nema spora, ali to se mora raditi zajedno i istovremeno. U suprotonom, negativni efekti trenutne postavke će biti dugoročniji od kratkotrajne iluzije jednog politčara da vlada sa BiH.
Rahmetli predsjednik Izetbegović je jednom prilikom dao veliku istinu i političku definiciju BiH: „Nikad niko nije vladao Bosnom. Uvijek mu se to samo kratko činilo“. Ova rečenica mora biti nauk kako ovim, tako inarednim generacijama političara ove zemlje ma iz koje političke opcije i kojeg naroda dolazili.