Ponovo dijele Suadu i Olgu

Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu predložio je premijeru Kantona Sarajevo da se Studentski centar nazove po Suadi Dilberović, studentici Medicinskog fakulteta koja je poginula 5. aprila 1992. na tadašnjem Vrbanja mostu. Iz naziva je isključena Olga Sučić, majka dvoje djece, koja je u isto vrijeme, od istih metaka i na istom mjestu ubijena, zajedno sa Suadom.

Ovo nije prvi put da Olgu razdvajaju od Suade, tim prije što je godinama trajala borba da se most na kojem su stradale nazove osim po Suadi i po drugoj heroini čija je krv označila početak 44 mjeseca tragedije koju su iskusili njeni sugrađani.

I dok politika nalazi izgovore za čelnike Studentskog parlamenta, gorak ukus nacionalizma, manipulacije i falsifikovanja istorije nemoguće je razumjeti u gradu koji je uvijek galjio multikulturalnost i toleranciju.

Majka dvoje djece, uposlenica tadašnje Skupštine BiH, Olga Sučić, 5. aprila 1992. godine izašla je s radnog mjesta i pridružila se građanskim demonstracijama. Krenula je prema Vrbanja mostu i ubijena svega nekoliko trenutaka nakon što je na istom mjestu metak pogodio Suadu Dilberović, studenticu Medicinskog fakulteta.

Zajedno su umrle, na istom mjestu, od istih metaka i sahranjene na isti dan. Olga i Suada postale su simbolom otpora grada koji će provesti naredna 44 mjeseca pod opsadom i u nepodnošljivim uslovima.

Dugo je vlastima u Sarajevu trebalo da uz Suadu dodaju i Olgino ime u naziv mosta koji se danas po njima zove. Nepravda je ispravljena tek 2001. godine nakon zalaganja Olgine porodice. Heroine, kako ih u govorima svakog 5. aprila oslovljavaju politički čelnici, međutim ponovno su razdvojene, ili su to bar pokušali čelnici Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu.

Oni su predložili su da Studentski centar u Sarajevu bude nazvan po Suadi, ali ne i po Olgi, tobože jer nije bila studentica.

Premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković na svom facebook profilu rekao da će dom nositi imena obje sarajevske žrtve, ali je pokušavao i da opravda nastup predsjednika studentskog parlamenta Harisa Zahiragića, navodeći kako su se studenti vodili kolegijalnošću zbog ubijene studentice, a ne politikom, koju bi, kako se iz redova da iščitati valjda predstavljalo uvrštavanje i Olginog imena.

Lekcija starijih kolega

Ovakvi stavovi izazvali su zgražavanje javnosti, bar one koja Olginu žrtvu doživljava kao doprinos odbrani grada od fašizma, poput urednice na Radiju Stari Grad i svjedoka sarajevskog stradanja Senke Kurt. Kaže kako su mlade snage iz Studentskog parlamenta dobro naučile lekciju starijih kolega političara kako na najgori način falsificirati istoriju.

“Kad smo jedva došli do toga da su Suada i Olga prve žrtve rata, onda ne znam zašto i kako njih dvije dijeliti, samo zato što je jedna bila studentica, a druga nije. I da dopustimo mogućnost da je to bila nečija početna ideja, poučena iskustvom, znam da mnogi u ovom gradu koji se ne zovu onako kako ne odgovara zvaničnoj politici nemaju ni svoje ulice, ni spomenike. To me navodi navodi na misao da Olgin grijeh nije što nije bila studentica već što se zvala Olga, kao što je grijeh Gorana Čengića što se zvao Goran ili kao što je grijeh Srđana Aleksića što se zvao Srđan Aleksić. Ukratko, to je sramotno i nadam se da to Sarajevo neće dozvoliti“, komentariše Senka Kurt.

Imena Suade i Olge idu zajedno, prvenstveno zbog poruke koju njihovo stradanje nosi, poručio je čelniku Studentskog parlamenta Harisu Zahiragiću, studentski aktivista Samir Beharić. Studentima je naziv sporedna stvar, jer bezmalo neće imati šta da nazovu.

“Nije razgovarao o nestanku tople vode, struje, grijanja, o starim prozorima, već se ti problemi guraju pod tepih ovakvim površnim, skandaloznim i nepotrebnim inicijativama. Druga stvar je što je on rastavljao Olgu od Suade i Suadu od Olge. To šalje jako ružnu sliku da se žrtve u Sarajevu dijele po nacionalnosti”, prokomentarisao je Beharić.

Sramotan čin u stopu prati i politička potpora koja od građana stvara samo mašineriju za popunjavanje glasačkih listića, smatra Denis Gratz, predsjednik Glavnog odbora Naše stranke.

“Mislim da je sramno da se žrtve rata dijele na taj način i tim povodom, posebno ispred studenata Univerziteta po etničkoj i vjerskoj osnovi. Mislim da je obrazloženje gospodina Zahiragića jeftino i da baca mrlju na sve ono što se desilo devedesetih“, kaže Gratz.

Olga je, tako, heroina kada treba ubirati poene i držati govore o nesalomljivom duhu grada koji je, svakom godinom, sve dalje od onog Sarajeva za koje je umrla. Jednako, zbog politike, nema ni spomenika onima koji su dali živote kako bi spasili svoje komšije i prijatelje onda kada je to bio istinski herojski čin.