Džejla Glavović Očuz zasigurno naša najljepša i najuspješnija manekenka samo za novi.ba govori o tome kako uspješno graditi karijeru modela i kako opstati na svjetskoj modnoj sceni. Džejla ističe da jedino profesionalizmom i čvrstom vjerom u sebe model može ostvariti značajne rezultate. Pored manekenske karijere Džejla je mlada poslovna žena koja zastupa sve one modele koji se ozbiljno žele posvetiti karijeri modela, a odnedavno Džejla je jedina žena u BiH koja ima modni dodatak sa svojim imenom.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Nemam ustaljen ritam, zato što radim više zanimanja. Zavisi od perioda, ako je high season onda sam na putu, većinom Milano, Hamburg, Minhen, Berlin, Beč, Istanbul. Tad sam jako puno u pokretu, ustajem rano, idem na set ili fitting i cijeli dan sam u funkciji klijenta za kojeg radim. Navečer, većinom odem na večeru sa nekom od kolegica i bježim u hotel da se odmorim za sljedeći dan. Ukoliko sam u Sarajevu onda imam jako puno posla za kompjuterom, slanja materijala modela u agencije, sastanaka, pregovora i dogovora vezanih za plasiranjem modela na inostrana tržišta. Obzirom da imam scouting agenciju, koja takođe bookira naše modele za BiH brandove i kompanije. Ili se bavim organizacijom događaja i raznih projekata iz oblasti kulture. Posvetim se djeci koja pohađaju moju školu manekenstva. Uvijek pazim na vrijeme sa sinom i mužem, da zbog obaveza ne trpe. Prilično sam gospodar svog vremena i znam se dobro organizovati na dnevnoj bazi.
Zajedno sa Koteks Tešanj uradili ste kolekciju torbi pod nazivom “Jeyla”. Ispričajte nam malo više o ovom projektu.
Sa Koteksom sam se susrela prvi put na sajmu tekstila na kojem sam organizovala modne revije. Dogovorili smo saradnju, da snimam njihov katalog. Zatim se rodila i deja da uradimo ženske torbe, te da uradim kompletan dizajn, a zatim su ljudi iz marketinga Koteksa predložili svoju ideju, da se torbe zovu “Jeyla”, što je za mene svakako veliki kompliment, biti prva žena iz BiH koja ima neki modni dodatak sa svojim imenom. Radila sam na torbama zajedno sa konstruktorima. Torbe će zvanično biti u prodaji poslije 19. maja.
Zašto naziv “Jeyla”, a ne “Džejla” za liniju torbi?
“Jeyla” je zapravo “Džejla” kako se i piše moje ime, ali su mi agencije na samom početku karijere promijenile način pisanja imena kako bi se moglo pravilno izgovarati. Koteks je pretpostavljam prepoznao težinu onog što je iza mene ostvareno pa su kao dobar marketinški potez iskoristili ime. A meni je zaista čast imati torbe sa svojim imenom koje sam lično dizajnirala.
S obzirom da imate iskustva rada u inostranstvu, da li je to promijenilo Vaše mišljenje o bh. modnoj sceni? Kakvo mišljenje uopšte imate o bh. modi?
Više od pola svog života sam provela radeći na stranim tržištima gdje sam i živjela do udaje i osnivanja porodice. Po povratku u BiH nadala sam se boljoj situaciji nego u poslije ratnom periodu. Ali sam vremenom shvatila, da kod nas prije svega ljudi ne znaju mnogo o tom poslu i da ga pokušavaj uraditi oni koji upravo najmanje znaju o modelingu, modnom managementu i modnoj industriji. Nažalost modna scena je na staklenim nogama. A najveći razlog tome je što vlast nije svjesna da dio budžeta treba ići i na modu, kao što ide na druge oblasti kulture. Moda je dio kulture svake države. Mi nemamo tu svijest, a moda je povezana i sa ekonomskim stanjem države. Tako da jedno vuče drugo. Ali nije sve tako crno, ima jako puno talentovanih dizajnera, jako puno budućih novih modela. A talenat je nešto što vam niko ne može osporit i oduzeti.
Bili ste jako mladi kada ste ušli u svijet mode, da li se sjećate kako ste se tada osjećali? Da li vas je bilo strah, šta su Vaši roditelji mislili o tome?
Ja sam oduvijek znala šta želim biti. To su moji roditelji prepoznali, ali je na samom početku bio prisutan sasvim opravdan roditeljski strah, kako pustiti dijete u svijet. Međutim, ja sam ponijela od kuće neke lijepe vrijednosti i odgoj koji mi nikad nije dozvoljavao da ih obrukam i izigram njihovo povjerenje. Ozbiljne i velike modne agencije, pogotove one koje su bile dio korporacija poput Forda u to vrijeme, Elita, IMG i slični su imali poseban tretman prema mlađim modelima. Nismo bile baš prepuštene sebi i uvijek je jedan od bookera posebno pazio na nas kao drugi roditelj. Nismo se kretale same po kastinzima, snimanjima ili kupovini u supermarketu, sve do punoljetstva.
Aktivni ste i na političkom polju, zašto i kako je došlo do toga?
Moj rahmetli otac bio je simpatizer DF-a, na samom početku. Imao je želju da i ja prepoznam da su drugačiji od drugih. Međutim, mene politika nikad nije zanimala. Učlanila sam se njemu za ljubav, pred njegovu smrt, zatim me je stranka stavila na listu za parlament FBIH. Nakon toga se približavaju izbori, moj otac umire i ja sam zadnju snagu skupila da se par dana pred izbore oglasim kao kandidat, opet njemu za ljubav, da ne kažem kasnije u životu da mu nisam ispunila jednu od posljednih želja. Falilo je vrlo malo glasova da uđem direktno, ali mi je izuzetno drago što nisam, jer to nikad nije bila moja želja. Ja zaista nikad nisam bila aktivna.
Većina žena Vam zavidi na izgledu, kako ostajete fit?
Vrlo sam energična i uvijek u pokretu. Nemam priliku da se udebljam. Treniram kad imam vremena, ali nisam opterećena. Mislim da je Omar hiperaktivan na mene, pa me drži u liniji.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?
Mnogobrojne svjetske kampanje, editorijali u Vogue, ali ne Vogue on line kako lažiraju priču nove generacije modela, nego pravom printanom izdanju Vogue, Dsquared show, Mango kampanja sa Elizabeth Hurley, TV reklame po svijetu, jedina pobijednica na svjetskom izboru na prostorima bivše Jugoslavije, to što se držim na sceni 17 godina i radim istim intenzitetom na stranim tržištima, to što nemam skandala, ali povrh svega, moj najveći uspjeh je moj sin Omar. Jer sve drugo ne bi imalo smisla da nemam njega. On je moja najveća nagrada od Boga.
Mnogo djevojaka u BiH želi upravo da krene Vašim stopama, koji savjet bi im dali? Kako i one mogu da uspiju?
Prekidam saradnju sa djevojkama koje ne razmišljaju pravilno i ne želim da ih zastupam i budem njihov agent, ako osjetim da su razmažene, teške za saradnju i ako nakon određenog vremena vidim da ne razumiju posao. A sve ovo su karakteristike nove generacije modela. Moja je generacija bila daleko profesionalnija i požrtvovanija. Savjet je samo upornost i strpljenje, pored izgleda koji odgovara određenom tržištu.
Koji su vaši planovi za budućnost, bez obzira bili oni poslovni ili privatni?
Plan mi je napraviti modnu agenciju koja će djelovati regionalno i slati modele u svijet, kao i zastupništvo za jednu od najvećih kozmetičkih dekorativnih brandova.