Neprikosnoveni lider Jugoslavije, proslavljeni ratni komandant i jedan od osnivača i čelnik Pokreta nesvrstanih Josip Broz Tito preminuo je na današnji dan prije 36 godina.
Doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije preminuo je 4. maja 1980. godine u Ljubljani u 15:05 sati. Sve aktivnosti, utakmice, emisije, dnevnici, radovi prekinuti su u tom momentu kada je stigla obavijest. Niko nije bio tužniji od jugoslovenskog naroda. Nakon primanja vijesti o Titovoj smrti tokom utakmice Hajduk – Crvena zvezda igrači su plakali, bacali se po igralištu i čupali travu.
Dan poslije, specijalnim vozom iz Ljubljane u Beograd prebačen je kovčeg s Titovim tijelom. Prije toga kružio je zemljama bivše Jugoslavije.
Na zagrebačkoj Glavnoj željezničkoj stanici dočekao ga je uplakani zbor od 300.000 ljudi. Tita su smjestili u aulu Skupštine Jugoslavije, gdje su državni funkcionari i građani u mimohodima odavali počast jugoslavenskom šefu države. Mimohodi su bili organizirani po radnim organizacijama i svi zaposleni su bili obvezni ići na njih. U redu za ulazak u Skupštinu se čekalo i po 15 sati. Mnogima je od stajanja pozlilo, ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale.
Više od 200 stranih delegacija stiglo je 7. maja kako bi se poklonilo kovčegu jednog od najvećih svjetskih lidera. Sahranjen je dana poslije uz prisustvo 209 delegacija iz 127 zemalja 700 000 ljudi, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenta, 31 državni predsjednik, 22 premijera i 47 ministara, a među njima su bili i Saddam Hussein, Jaser Arafat, Leonid Brežnjev, Margaret Thatcher i Helmut Schmidt.
Televizija koja je sve vrijeme vršila prijenos, nije prikazala trenutak spuštanja kovčega tako da se i danas špekulira je li Josip Broz tu zaista sahranjen.
Njegova smrt obilježavala se svake godine širom Jugoslavije. U vrijeme njegove smrti oglasile bi se sirene, a svako bi u tom trenutku stao, bez obzira gdje se nalazio i šta radio, te odao počast minutom šutnje.
“Čitav ljudski vijek Tito je borac za interese i historijske ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje naših naroda i narodnosti. Tito je naš najdraži drug. Sedam desetljeća gorio je u revolucionarnom radničkom pokretu. Šest desetljeća jačao je redove jugoslavenskih komunista. Više od četiri desetljeća vršio je na najdostojniji način najodgovorniju dužnost u našoj Partiji. Bio je herojski vođa u velikoj narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Tri i po desetljeća stajao je na čelu naše socijalističke države i uveo našu zemlju i našu borbu za novo ljudsko društvo u svjetsku povijest, iskazujući se i potvrđujući se i sam kao naša najveća povijesna ličnost.” (Iz proglasa Predsjedništva Jugoslavije i CK SKJ)