“On je pravi muškarac”, rekao je gazda u razgovoru za The Guardian. Ali, problem je što Hamza nije muškarac već samo dijete kao i trećina radnika u ovoj radionici.
To nije anomalija Prema podacima UNICEF-a, više od polovine sirijskih izbjeglica (od registrovanih 2,7 miliona) koji su u Turskoj su djeca, a 80 posto ih ne ide u školu. Ta djeca rade za platu koja je mnogo niža od bilo kakvog prosjeka.
Većina djece napusti školu kako bi radila kazavši da moraju izdržavati svoje porodice.
Hamza je morao početi raditi. Pobjegao je od rata. IDIL je pogubio njegovog oca prije dvije godine. Majka mu radi kao spremačica u jednoj kući u zamjenu za nižu stanarinu stana koji iznajmljuju. Osim Hamze rade i njegova mlađa braća Tarek i Hammouda. Dnevnica im je manja od 10 dolara.
“Išao bih u školu. Nedostaje mi čitanje i pisanje. Ali ako budem išao u školu niko neće donijeti hranu kući”, rekao je Hamza.
Prema anketi koju su proveli istraživači Hayata Desteka, oko 60 posto sirijskih porodica ima prihode između 500 i 1.500 turskih lira mjesečno, a troše 1.600 lira.
“Troše više nego što imaju, tako da posuđuju novac ili njihova djeca rade”, kazali su iz Hayata.
Plate su im niske jer sirijske izbjeglice nemaju pravo da rade u Turskoj, tako da ih poslodavci plaćaju manje jer ih niko neće tužiti. Nažalost, dosta djece bude i fizički ili seksualno zlostavljano, no ostaju tu jer moraju. Ili rad ili povratak u rat gdje mogu zaraditi i 400 dolara mjesečno, ali da zauvijek izgube nevinost, djetinjstvo i život.