Na općini Visoko nalazi se šest nacionalnih spomenika. Neki od njih su na ovoj listi od 2000. godine, dok se drugi objekti pridružuju 2004., 2005. i 2006. godine. Za općinu veličine 232 km2, ovo je veliki broj. Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, ovi spomenici su sa područja općine Visoko: Stari grad Visoki, Srednjovjekovni lokalitet Mile (Arnautovići) krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva, Tabačka džamija, Samostan sv. Bonaventure, Crkva sv. Prokopija i Prahistorijsko naselje u Okolištu.
Srednjovjekovni grad Visoki u narodu je poznat i kao Grad, nalazi se 300 m nadmorske visine iznad Visokog. Jedno je od najstarijih srednjovjekovnih utvrđenja u Bosni i Hercegovini. Prvi puta se spominje 1356. godine, služio je kao privremena rezidencija bosanskih vladara i sjedište velikog kneza bosanskoga u 13-14. st. Danas su vidljivi vanjski zidovi, kula, nekoliko zasebnih objekata i zaštitni jarak, koji su građeni u tri faze. Proglašen je nacionalnim spomenikom 2004. godine, posljednji put je istraživan 2007. godine, kada je restaurirana polovina zidina. Grad je sigurno najpoznatiji nacionalni spomenik Visokog, iako je često žrtva vandalizma i zanemarivanja.
Mjesto krunisanja kraljeva, održavanja sabora i grobno mjesto nekih bosanskih vladara bila je crkva u Milama. Građena je na temeljima romaničke crkve iz 11 – 12. stoljeća. Danas su najbolje vidljivi temelji velike gotičke crkve građene u 14. stoljeću. Unutar crkve pronađeni su ostaci grobnice Tvrtka I. Po franjevačkim hronikama, i ban Stjepan II Kotromanić je pokopan u ovoj crkvi. U neposrednoj blizini crkve izgrađena je pruga, a preko spomenika prelazi saobraćajni put. Od 1999. god. radi se na zaštiti ovog iznimno važnog mjesta za historiju, ne samo Visokog, nego i cjelokupne Bosne i Hercegovine.
Visočki tabaci, u vrijeme ekspanzije ovog zanata, grade Tabhansku džamiju. Nekoliko puta je uništavana poplavama i požarima koji su prijetili ostatku grada. Izgrađena je u 17. Stoljeću, a poplava 1870. godine odnosi džamiju, nakon čega su postavljeni novi temelji, koji omogućavaju da ona bude ponovno izgrađena. Restauracija ovakve džamije je započeta 2005. godine. Danas je ona u potpunosti restaurirana i uz sebe ima pomoćni objekat – abdesthanu, koje su u jako dobrom stanju očuvanosti.
Crkva sv. Prokopija nije tako poznat nacionalni spomenik grada, nalazi se u Podvisokom i sjedište je visočke parohije. Ona se i dalje koristi, ali je u ruševnom stanju. Krov prokišnjava i fasada se obrušava, što stvara vlažnu klimu koja je nepogodna za osamnaest ikona, koje su također proglašene nacionalnim spomenikom. Starije ikone su iz 17. i 18, a mlađe iz 19. stoljeća.
Samostan sv. Bonaventure poznat je i kao Franjevački samostan u Visokom. Prvi franjevački samostan u Visokom izgrađen je u Milama (u današnjem selu Arnautovići) i kasnije srušen, poput onog na Klisi. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća franjevci se vraćaju u Visoko i grade novu zgradu u koju će se smjestiti. 1900. godine završena je gradnja ovog objekta i započela je njegova upotreba koja traje do danas. Samostan i pripadajuća crkva su danas u jako dobrom stanju očuvanosti.
Još jedan, Visočkoj javnosti u velikoj mjeri nepoznat spomenik, nalazi se u selu Radinovići. Radi se o arheološkom nalazištu Okolište, koji je svoju naučnu slavu stekao tek 2002. godine. U vrijeme pronalaska 1966. godine vršena su prva probna iskopavanja a od 2002. do 2008. godine u toku su sistematska arheološka istraživanja. Utvrđeni su ostaci života iz mlađeg kamenog doba ili neolita, iz perioda 5500 godina prije sadašnjosti ili 3500 godina pr.n.e.
Visoko je jedno je od historijski najvažnijih gradova Bosne i Hercegovine. Najviše se ističu spomenici iz perioda srednjovjekovne Bosne i doba osmanskog carstva, iako ni ostali periodi prahistorije i historije mnogo ne zaostaju za njima. Na građanima ovog grada je odgovornost čuvanja nacionalnih spomenika. Čak je i više potrebno brinuti o onim spomeničkim cjelinama koje još nisu na listi nacionalnih spomenika, jer samo tako one mogu tu biti uvrštene, istražene i turistički primamljive.