“Kad se samo sjetim samo onih godina kada nismo radili. Zadovoljna sam, ali uvijek može bolje. Mi se nadamo boljem, s obzirom da sve više širimo paletu naših proizvoda”, kazala je Dedić.
Iako je fabrika u stečaju, 75 radnika prima redovne plate i uplaćeni su im doprinosi. Za godinu dana penzionisano je sedam uposlenika, a ostali se nadaju da će i oni dočekati taj trenutak.
“Nadam se da će biti nešto dobro. Valjda će sada biti sve u redu. Koliko smo puta izvarani. Ne smijemo se nečemu puno ni nadati”, dodala je Izeta Pekarić, radnica Dite.
“Nadamo se boljem, stabilnosti firme. Da ljudi prepoznaju, gdje smo, šta smo i ko smo. Oni znaju, još samo svijest naših građana”, ističe Marina Lugonjić, radnica.
Fabrika koja je godinu dana u stečaju, trenutno je na prodaji. Cijena je oko 18 miliona. Dugovi su oko 30, a radnici imaju potraživanja pet miliona KM.
Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata radnika “Dite” kaže: “Ovdje nema naplate nikome dok se radnici ne riješe. Ne samo rješavanje našeg pravnog statusa, plata, potraživanja, svega. Već ko god da uđe u Ditu mora nam dati garanciju da nastavlja sa proizvodnjom, a ne da uđe u Ditu i gasi fabriku”.
Firma ako se ne proda u ovom trećem krugu cijena će joj biti niža za 10 posto. Kakav god ishod prodaje bio, radnici ne odustaju.
“Željela bih jednog stratešekog partnera, ozbiljnog, nekog ko će se baviti proizvodnjom i prodajom. Da nastavimo da radimo, zarađujemo naše plate i živimo od našeg rada”, dodala je Samir Dedić.
Ukoliko do 6. juna fabriku niko ne kupi, vijeće povjerilaca mora donijeti odluku o slobodnoj prodaji, a na cijenu fabrike radnici neće moći uticati. Radnici se nadaju da će ih kupiti neki strateški partner koji će nastaviti rad fabrike i ustabiliti njihova radna mjesta.