Član je porodice ljiljana i misli se da potječe iz srednje Azije. Iako je stigao iz srca Azije, uzgajali su ga Kinezi, Židovi, Egipćani i drugi narodi. Mnogi su ljudi u drevna vremena luk povezivali s vječnim životom. No, znalo se da nudi mnoštvo sastojaka korisnih za zdravlje. Na egipatskom papirusu opisuje se kao sredstvo za jačanje krvi.
Svaka glavica ili lukovica češnjaka sastoji se od nekoliko malih češnjeva koje na okupu drži vanjska ljuska. Širom svijeta uzgajaju se različite vrste češnjaka koje se razlikuju po boji, veličini i okusu. Najčešći je češnjak s bijelom, ružičastom ili ljubičastom ljuskom. Slonovski češnjak je divovska vrsta, prethodnik suvremenog poriluka.
Aromatični začin bez kojeg se kulinarstvo i kobasičarstvo ne bi moglo ni zamisliti, jedan je od najviše korištenih začina uopće, karakterističan po ljutom okusu i palećem mirisu. Upotrebljava se u svježem i osušenom stanju, kao pasta ili ekstrakt.
Srodnici češnjaka su luk, poriluk, vlasac i luk kozjak.
- Energetska i nutritivna vrijednost
Prosječan hemijski sastav češnjaka, računato na 100 g svježe namirnice, iznosi: voda 59 g; proteini 6,4 g; masti 0,5 g; ugljikohidrati 33,1 g i vlakna 2,1 g.
Energetska vrijednost češnjaka iznosi samo 149 kcal na 100 g svježe namirnice.
Sadrži više od 200 biološki aktivnih tvari, uključujući vitamine, minerale, aminokiseline i enzime. Iznimno je bogat manganom, selenom, fosforom, vitaminom C i vitaminom B6.
- Ljekovitost
Češnjak je hiljadama godina poznat kao ljekovita biljka širokog spektra djelovanja.
Od ljekovitih tvari sadrži eterična ulja koja sadrže sumpor, specifičnog su mirisa, velike nepostojanosti i osjetljivosti. Od ostalih tvari tu su: alicin, aliin, dušične supstancije, biljne masti, mineralne tvari, polioze poput inulina i spoj vezan na jod. Sve spomenute tvari u češnjaku su u koncentriranom obliku, a ljekovite su već u vrlo maloj koncentraciji.
Češnjak normalizira ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih žila i opskrbu srčanog mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti trombozi.
Prema rezultatima nekih istraživanja, češnjak je jedno od najboljih sredstava u prevenciji i liječenju začepljenja krvnih žila. Snižava razinu štetnog kolesterola (LDL) u plazmi, odnosno istodobno povećava koncentraciju zaštitnog kolesterola (HDL). Također djeluje kao vazodilatator i antihipertenziv (zbog djelovanja metil-aliltrisulfida).
Češnjak usporava rast opasne mikroflore u crijevima koja izaziva proljev, uključujući i amebe; zbog toga je koristan u liječenju nekih želučanih tegoba, npr. kod proljeva ili crijevnog katara.
Pospješuje epitelizaciju i zarastanje rana. Pomaže i kod raznih plućnih bolesti.
Danas je poznato da češnjak djeluje i antimikrobno, uništavajući neke bakterije, kao što su: Staphylococcus, Escherichia coli, Proteus i Pseudomonas. Ima antiparazitski učinak i učinkovit je protiv virusa herpesa i kvaščevih gljivica.
Najnovija istraživanja nedvojbeno pokazuju da češnjak posjeduje i antikancerogena svojstva. Stručni časopis Journal of the National Cancer lnstitute objavio je studiju koja govori o tomu da ljudi koji redovito uzimaju veće količine češnjaka (ili drugih vrsta iz porodice Allium) znatno manje obolijevaju od raka želuca nego osobe koje ga ne uzimaju.
U časopisu Carcinogenesis objavljeni su podaci o tome da su se ulja iz češnjaka i crnog luka pokazala učinkovitima protiv raka kože te da redovito uzimanje češnjaka smanjuje rizik od pojave raka debelog crijeva.