Poređenje Banje Luke sa Bleiburgom, koje je to učinio banjalučki biskup Franjo Komarica, je, prema mišljenju člana Predsjedništva BiH i HDZ-a BiH Dragana Čovića, „bespotrebno vraćanje u prošlost“.
– Ja sam siguran da mi zajedno moramo znati šta je čiji posao – izjavio je, između ostalog, Čović, davši do znanja banjalučkom biskupu da etničko čišćenje njegovih sunarodnjaka iz Banje Luke nije pitanje o kojem bi se on trebao očitovati.
Politički i lični interesi
Reakcija predsjednika HDZ-a, tačnije komentar koji su od njega zatražili novinari budući da se sam nije očitovao, dolazi nakon orkestriranog pritiska vlasti u Republici Srpskoj na biskupa Komaricu, predvođene Čovićevim dugogodišnjim partnerom u vlasti Miloradom Dodikom, pa su sve učestalije ocjene kako je “prvi u Hrvata“ u BiH stavio političke i lične interese ispred interesa naroda kojeg predstavlja.
– Niko nema pravo staviti svoje privatne interese ispred interesa hrvatskog naroda u BiH, a pogotovo na ugroženim i osjetljivim područjima kao što je Banja Luka i cijela RS. Ne želim suditi da li je Čović stavio ili nije, ali niko nema pravo to raditi i to će narod kazniti. Dok službeni Zagreb reagira na način na koji reagira, mislim da mi svi trebamo jasno stati iza biskupa Komarice i svih Hrvata u RS-u – izjavio je u razgovoru za Faktor Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990.
Stranka koju predstavlja naš sagovornik i gotovo cjelokupna hrvatska javnost u BiH i susjednoj Hrvatskoj je iskazala bezrezervnu podršku banjalučkom biskupu.
– Biskup Komarica ima podršku za sve što je rekao jer je rekao apsolutnu istinu. Biti Hrvat u RS-u je slično kao onim ljudima koji su stradali u Bleiburgu, ali mi je drago što je Dodik priznao žrtvu i zločin koji se dogodio u Bleiburgu. Hrvati su se u RS-u vratili u minornom procentu. Ljudi bi se vratili na svoja ognjišta da su imali prigodu, da su im se obnovile kuće, da im se osigurala normalna egzistencija. Ne, planski su bili spriječeni i zato se nisu vratili u RS i to je etnički, što se Hrvata tiče, očišćeno područje BiH – izjavio je Cvitanović.
S druge strane, Čović ima drugačije informacije, koje govore da je u RS-u napravljeno i stavljeno u funkciju više od 6.000 objekata za Hrvate, ali da je problem što tamo danas niko ne živi.
– Ja vam ne mogu reći odakle njima taj podatak, ali su vjerovatno u njemu zbrojene i babe i žabe. To sigurno, ama baš sigurno, nije ni jedan posto obnovila RS. Šest hiljada zvuči kao velika brojka, ali jedna općina u Derventi, kao što je općina Plehan, brojila je 7.500 ljudi, a to znači da je imala sama 2.000 objekata. Ako ste obnovili 6.000 kuća za 25 godina, onda ništa niste uradili – izjavio je za naš list povratnik u Republiku Srpsku fra Mirko Filipović.
Filipović tvrdi da je povratak Hrvata u RS kontinuirano onemogućavan još od kraja rata u BiH.
Sistematsko rušenje
– Ovdje je sve porušeno i to sistemski. To se čak nije desilo u ratu, nego poslije rata. Najsistematskiji je rušeno poslije sklapanja Dejtonskog sporazuma. Išlo se od kuće do kuće i rušilo se sve. Čak ni kokošinjac jedan nije ostao. Rušile su se i škole u koje su zajedno išla hrvatska i srpska djeca. Povratak Hrvata je generalno loš, a pogotovo u dijelu koji je dobio naziv po jednoj naciji. Ovdje je sve ćirilica u državnim institucijama. Derventa je grad u kojem je živio podjednak broj Hrvata i Srba, a najviše Bošnjaka. Danas je, što se tiče natpisa po gradu, sve na latinici. Samo u općinskim institucijama je sve na ćirilici. Svi natpisi u općinskoj zgradi su na ćirilici, a pogotovo svi dokumenti koji se izdaju. Ti ne postojiš, niko te ne priznaje – objašnjava naš sagovornik.
Neobnovljeni domovi i nepriznavanje prava na korištenje pisma su, prema mišljenju fra Filipovića, samo dio razloga zbog kojih se Hrvati nisu vratili u ovaj bh. entitet.
– Ne samo Hrvati, nego i svi oni koji nisu Srbi, ovdje imaju načelna prava. Po Ustavu i svim ostalim pravilima bi u administraciji trebalo biti uposleno onoliko koliko je bilo po popisu iz 1991. godine. U općini Derventa je bilo 22.000 Hrvata, a sada u općinskoj administraciji možda imaju dva Hrvata. Tako je i u ostalim dijelovima. U policiji u cijeloj RS možda ima desetak Hrvata, a trebalo bi ih biti više od 1.500 – tvrdi fra Filipović.