Srđan tvrdi da ovaj bend nije oformio kako bi napravio ozbiljnu karijeru jer je sve krenulo kao zezanje, ali Kultur Shock je nenadano krenuo putem ozbiljnog projekta i važi za jedan od najatraktivnijih bendova na svijetu.
Bosanskohercegovačka publika, ali i fanovi širom regiona, moći će čuti Kultur Shock 3. jula na ovogodišnjem OK festu koji se održava u nacionalnom parku Tjentište.
Vaš bend je nastao u Seattleu. Jeste li ga oformili ciljano da napravite ozbiljnu karijeru?
Apsolutno ne. Ovo je trebalo biti zezanje i trajati nekoliko svirki. Šta se tu poslije desilo ni meni nikad neće biti jasno. Istina je da mi je poslije rata nešto puklo pred očima, a možda i u glavi, i da sam totalno prestao da razmišljam o umjetnosti, muzici, pozorištu, pisanju i svemu što radim kao o poslu. To me prosvjetljenje ili prokletstvo prati do dana današnjeg. Mislim da sam sam sebe podsvjesno oslobodio komercijalno-poslovnog načina razmišljanja. To moje “oštećenje u razvoju” se proširilo i na moje druge interese: psihologiju, humanitarni rad, predavanja…
Seattle je grad grungea, međutim vaš muzički pravac to nije. Kakav je vaš stav prema grunge muzici, da li ste njen poklonik?
Ne samo da cijenim i poštujem grunge, nego i lično uživam u slušanju. Od momenta kad sam čuo Nirvanu, Alice in Chains, Garden, Mudhoney… postao sam veliki fan. Definitivno nikog sa te scene tada nisam poznavao. Ko bi rekao da će se sve ovako desiti. Život je nepredvidiv.
Kojim imenom biste nazvali muzički pravac koji vi svirate?
Nemam pojma, najiskrenije. Ja to zovem “Muzički pravac – sve osim popa” ili “Muzički pravac nesređene misli ljudi koji nikad ne znaju je li im ovo zadnja pjesma, pa sve u nju stave što im padne na pamet”. Nama je dobro, a nadam se i našoj raji. To je najvažnije.
Miješate raznu tradicionalnu muziku s rock'n'rolom. Kako nastaju vaše pjesme? Radite li ih svi zajedno ili vi dođete sa idejom koju kasnije razrađujete?
Ja većinom dođem sa pjesmom, ali šta će od nje biti nikad se ne zna. Mi smo porodica i svi se pitaju za sve. Inicijalne ideje nisu apsolutno moje. Zato smo dugo zajedno, a kad neko i ode, obično da se posveti porodici, uvijek ga toplo prihvatimo nazad.
Koliko uopšte vježbate? Reklo bi se da ste mnogo posvećeni muzici?
Ne znam koliko bi se to moglo nazvati vježbanjem. Mi stalno sviramo, od 2002. do 2014. imali smo više od 1.000 koncerata. To dođe i kao vježba. U svakom slučaju, muzika mi je na pameti u svakom momentu i stalno nešto radim.
Imate li vremena da se posvetite i svojoj ulozi profesora na akademiji?
Drugi kažu da imam i da ne razumiju kako stignem da radim i pozorište i psihologiju i predavanja, a stalno sam na putu. Ja se s time ne slažem. Mislim da bih bio mnogo produktivniji da se bavim samo jednim od ovih zanimanja, međutim, nemoćan sam da se oduprem sopstvenim interesima. To je slabost. Svi imamo slabosti.
Svjetskim. Da se razumijemo, kad to kažem u ovom kontekstu nisam mislio na kvalitet, nego na mjesto postojanja. Ja već davno nisam dio BiH ili ex Yu scene, a mi ustvari ne stignemo da sviramo po Americi više nego i u jednoj drugoj zemlji. Kako smo sad već svi rasuti po svijetu i ne živimo na istim mjestima, to je najprirodniji odgovor.
Eto vas novinara, pa ga opisujte kako hoćete. Ja volim svoj život i sve što je bilo i desilo se napravilo me je ovim što jesam danas. Da me sutra tramvaj udari, mogao bih reći da sam uradio sve što sam želio i volio.
Planovi Kultur Shocka?
Dvadeset godina je otkad sviramo i predstoji velika ljetna turneja. Bit će nas svuda. Priključuju nam se i Mario Batković i Maša Kobayashi. Mi smo jedna velika familija. Poslije toga – novi album. Kao i uvijek, samo je stvaranje novog umjetničkog djela razlog za postojanje umjetničkog projekta.
Radite ono što volite, jer život je lijep ali kratak da bi se trošio na nevažne stvari. Ne slušajte nikoga, a pogotovo ne stare prdonje kao što sam ja!