Piše: Sanela Karaica
Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu 9. juna trebao bi objaviti presudu po apelaciji Ilijaza Pilava kojem u dva izborna ciklusa u BiH, 2006. i 2010, nije bilo omogućeno da se kao stanovnik RS-a kandiduje za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Pilav je zbog toga tužio BiH za diskriminaciju i sada očekuje da će Sud presuditi u njegovu korist. BiH je već dva puta izgubila spor pred Evropskim sudom zbog diskriminatornih odredbi Dejtonskog ustava, u slučajevima “Sejdić – Finci“ i „Azra Zornić protiv BiH“ i ovo bi bila treća obavezujuća presuda.
Na izborima 2006. Centralna izborna komisija BiH (CIK) odbila je ovjeriti Pilavovu kandidaturu, u skladu s Izbornim zakonom i Ustavom BiH, a Ustavni sud BiH podržao je takav stav uz obrazloženje da je diskriminacija u ovom slučaju „razumna i opravdana“. Nakon što je iscrpio sve pravne mogućnosti kod domaćih institucija, Pilav se obratio Evropskom sudu.
Dva upozorenja za BiH
-Od prve moje kandidature, 2006, vodimo tu bitku. Smatram da je ovaj proces trajao toliko dugo zato što je nakon presude u slučaju „Sejdić i Finci protiv BiH“ 2009. politički faktor stupio na scenu i djelovao na Sud u Strasbourgu. Neću reći da se radilo o pritiscima, ali utjecaja je sigurno bilo. Pretpostavljam da je Evropski sud pokušao dati vremena BiH da prvo implementira tu presudu kako ne bi ulazila u dodatne probleme. Međutim, pošto su vidjeli da nema dogovora na pomolu odlučili su ne odugovlačiti više i završiti moj predmet – govori Pilav za Faktor.
I dok je jedna strana u sporu sigurna da će Evropski sud jasno ukazati na diskriminaciju, Monika Mijić, koja u ovom predmetu zastupa tuženu državu, nije željela otkriti očekivanja.
-Ne želim ništa prejudicirati. Vidjet ćemo uskoro šta je Sud odlučio – kaže Mijić.
Lada Sadiković, profesorica na Fakultetu za kriminologiju, kriminalistiku i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu smatra da će najnovija presuda, za koju je skoro sto posto sigurna da će biti u korist Pilava, biti treća takva “izuzetno teška obaveza koju BiH mora ispuniti i koja će tražiti izmjene cjelokupnog ustavno-političkog sistema“.
Podsjeća da je BiH odavno bila dužna Izborni zakon i Ustav BiH uskladiti s odredbama Evropske konvencije za zaštitu ljudskh prava i temeljnih sloboda, kao i da su u Rezoluciji Vijeća Evrope, koja je donesena 2006. na osnovu mišljenja Venecijanske komisije, navedena tri problema koja je potrebno hitno riješiti – da se etničko predstavljanje zamijeni građanskim, da se ojačaju demokratske institucije države i da se preispita teritorijalna organizacija države.
– Presude se izvršavaju i o njima se ne pregovara. BiH je od Komiteta ministara Vijeća Evrope već dobila dvije upozoravajuće privremene rezolucije zbog neprovođenja presude u slučaju „Sejdić – Finci“, što dovodi u pitanje cijeli reformski proces. To što su Reformskom agendom promijenjeni prioriteti u izvršavanju obaveza ne znači da će neke od njih biti zaboravljene. Čak i kada bi proveli sve ekonomske ciljeve i zadatke bilo bi apsolutno nemoguće napredovati na evropskom putu ukoliko ne implementiramo presude Evropskog suda – kaže Sadiković za Faktor te naglašava da je primjena Evropske konvencije nadređena svakom drugom, čak i ustavnom pravu.
Uvijek neko protiv
Pitanje je koliko je BiH spremna da se suoči sa još jednom presudom pogotovu kada je poznato da se godinama nije pomakla s mrtve tačke ni kada je u pitanju implementacija one iz predmeta “Sejdić – Finci“.
Zastupnik SDA u Parlamentu BiH Šefik Džaferović očekuje da će biti poteškoća, jer se u proteklom periodu pokazalo da ne postoji politička volja da se Ustav BiH „na pravi način“ uskladi s Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.
-Postojali su razni modaliteti kako bi se trebala provesti presuda, ali nije bilo saglasnosti. Međutim, jednog dana morat ćemo to uraditi – kaže Džaferović.
Krstan Simić, predsjedavajući Ustavnopravne komisije Doma naroda državnog Parlamenta u prošlom sazivu, ocjenjuje da je „slučaj Sejdić – Finci tada prerastao u pitanje rješavanja hrvatske jednakopravnosti“. Smatra da bi primjena prijedloga kojeg su nudili srpski predstavnici bila adekvatno rješenje i za Pilavov slučaj. To bi značilo da se bilo koji građanin, bez obzira na mjesto stanovanja, može kandidovati za člana Predsjedništva BiH, pa tako i Bošnjak i Hrvat iz RS-a, kao i Srbin iz FBiH, što prema važećim ustavnim odrednicama nije moguće.
-Ukoliko se izbjegne nacionalni prefiks i odredi da se za članove Predsjedništva bira jedan član iz Republike Srpske i dva iz FBiH, kandidatura za člana Predsjedništva bila bi dostupna svakom građaninu, pa i Pilavu i bilo kome drugom. Jasno je da oni ne bi mogli biti iz istog konstitutivnog naroda – kaže Simić i dodaje da je prijedlog bio prihvatljiv predstavnicima bošnjačkog naroda i nacionalnim manjinama, ali da su “Hrvati bili glavna kočnica jer željeli su osiguratii ekskluzivitet da se bira neko iz HDZ-a BiH“.
Bošnjaci su predlagali da bude samo jedan član Predsjedništva BiH, tačnije predsjednik države, kojeg bi birao Parlament BiH, na šta Srbi apsolutno nisu pristajali kako ne bi “krnjili izbornu snagu entiteta RS“. Hrvati su, dodatno, imali svoje prijedloge, a među njima i uvođenje “virtuelne“ izborne jedinice. Između ostalog, bilo je i prijedloga o uvođenju elektronskog načina glasanja.
Zaštita nesrba u RS-u
-Ovo je moja lična, ali i misija za sve preživjele žrtve genocida. Ne radi se samo o politici i političkoj funkciji nego mnogo šire, o zaštiti jedne kategorije ljudi, ne samo Bošnjaka, nego svih nesrba u RS-u, čija se prava ugrožavaju nepoštivanjem odluke o konstitutivnosti naroda. Ovo je način da legalno dođemo u poziciju da svi budemo jednaki na bilo kom prostoru ove zemlje – kaže Pilav.
Slučaj “Zornić”
Azra Zornić, građanka BiH, nije mogla učestvovati na izborima za državni Dom naroda jer se nije izjasnila kao Bošnjakinja, Srpkinja ili Hrvatica. Zbog toga je tužila državu Evropskom sudu za ljudska prava i dobila presudu 2014. godine.